Stručni arheološki članak
Piše: Amar Tufo
Kratki uvod: U ovom članku autor se bavi Narodima s Mora koji su tijekom 5. godine vladavine faraona Merneptaha oko 1207. god. pr. n. e u savezu sa libijskim kraljem Merjejem napali Egipat u pratnji svojih porodica i volovskih zaprega. Bijahu to Šerdana, Ekveš, Luka, Šekeleš, i Tereš što poraženi padoše zajedno sa libijskim kraljem Merjejem, sinom Dedovim koji je doživio strašan kraj kao i oni koji ga podržaše u napadu njegovu.
Ključne riječi: Narodi s Mora, Merneptah, Šerdana, Ekveš, Luka, Šekeleš i Tereš
Uvod:
Etnogeneza Naroda s Mora poprište je teških rasprava koje su do sada svaki put izrodile seriju novih pitanja na koje još odgovora nema. Po pitanju kolapsa ili odmazde civilizacija tijekom kasnog brončanog doba, arheologija je otkrila niz gradova koji su doista razoreni znatno ranije prije nego li su Narodi s Mora bili na njihovim kapijama. Čak šta više, pojedini gradovi su zasigurno bili spaljeni, napušteni ili razrušeni prije nego li su Narodi s Mora došli do njih pa tako u istom tom kontekstu valja gledati i na nekoć močna carstva Anatolije, Egejskih ostrva, Sirije, Levanta pa i Kanana. U osnovi sam kolaps civilizacija kasnog brončanog doba je tema koja je još uvijek aktivna na stolu, tema koja je do sada izrodila nove teorije i otvorila neka nova pitanja uzroka misteriozne odmazde koja se desila u istočnom Mediteranu za koju se krive Narodi s Mora, prirodne katastrofe, bolesti, kuge, suše, ekonomski kolaps, ali i unutarnji građanski ratovi koji su doveli do raspada velikih carstava, unutarnjih pobuna i ratova. Svi ovi uzroci predstavljaju valjane pretpostavke kojima se objašnjava misteriozan kolaps kasnog brončanog doba te se nijedna od ovih pretpostavki ne može negirati ali niti zasigurno potvrditi. No, vratimo se Narodima s Mora koji predstavljaju sinonim za odmazdu koja je nastala krajem kasnog brončanog doba u istočnom Mediteranu, Bliskom Istoku. U rasprava koje se vode oko Naroda s Mora njihova etnogeneza je još uvijek nejasna i nikada do sada nije otkriven niti jedan arheološki lokalitet koji bi se mogao dovesti u vezu sa Narodima s Mora, niti nam je poznat ni jedan grad do sada iskopan iz period 1350 - 1200. god. pr. n. e da pripada Narodima s Mora. No, vrlo interesantan podatak nalazimo kod faraona Merneptaha, sina Ramzesa II, vladara devetnaeste dinastije koji je za vrijeme 5. godine svoje vladavine bio bitku u Libiji s libijskim kraljem Merjejem i njegovim saveznicima Narodima s Mora koji su se odvažili i napali Egipat. Što je bio ishod te bitke i kako je ta bitka okončana, saznat ćete u ovom kratkom članku.
Merneptahova pobjeda u Libiji
Dakle, faraon Merneptah (1213 - 1203. god. pr. n. e) je trinaesti sin Ramzesa II, vladar devetnaeste dinastije koji Egiptom vlada skoro deset godina. Za vrijeme svoje 5. godine vladavine oko c1207. god. pr. n. e, faraon Merneptah je došao u sukob s libijskim kraljem koji je u savezu s Narodima s Mora napao Egipat. Ovaj nam je sukob poznat zahvaljujuči >> Velikom Zapisu s Karnaka <<, Atribis Steli, i Himni Pobjede.
Na zapisu se pominje kako je libijski kralj Merjej, sin Dedov poveo svoje saveznike Šerdana, Ekveš, Luka, Šekeleš, i Tereš u pratnji svojih porodica, žena, djece i volovskih zaprega put Egipta. (D'amatu - Salimbeti, 2014: 8).
Faraon Merneptah nije želio da dozvoli tim Narodima da uđu u deltu Nila te je odlučio da odbije invazore bez obzira na razlog njihovog dolaska. Na stubu u Karnaku, Merneptah kazuje o ishodu bitke koju je bio s invazorima:
“[ … opisujuči svoju veličanstvenu pobjedu što ju je ostvario u zemlji
Libijskoj ...]
Očajni, propali kralj Libije je
pao zajedno sa strijelcima svojim Šerdana, Ekveš,
Šekeleš, Luka i Tereš, uzimajuči
najbolje ratnike i svakog ratno sposobnog
čovjeka njegove zemlje...” (Cline, 2014: 7)
Dalje u tekstu se pominje lista zarobljenika koji su teško poraženi, pali u ruke Egipčanima gdje se između ostalog pominje i sudbina invazora koji su se odvažili napasti Egipat. Tako se, primjera radi, pominje sveukupan broj onih koji su ubijeni ili kao zarobljenici dovedeni u Egipat, njih sveukupno 9, 376. Večina porobljnih pripada Libijcima (Libu prema Hijeroglifima), dok dobar broj otpada i na pomenute Narode s Mora. Tako Merneptah pominje da je poklao 222 pripadnika Šekeleš, 742 pripadnika Tereš, dok za Ekveš i Šerdana se ne zna broj ubijenih niti porobljenih. Merneptah je ovaj svoj trijumf izražavao u broju odsječenih ruku neprijateljima koje bi donjeo natrag u Egipat kao dokaz svoje pobjede za što bi bivao nagrađen.
Sl1: Odsjecanje ruku ubijenima nakon bitke kod Kadeša (Detalj iz Luxora)
( D'amatu - Salimbeti, 2014: 11)
Interesantan podatak je i ratni plijen što ga je Merneptah donjeo iz domovine poraženih natrag u Egipat pa se tako pominje 9. 111bakrenih mačeva zaplijenjenih kod naroda Mešheveš i Libijaca (Labu), oklopa, finog posuđa, stoke i koza. Vrlo interesantan podatak koji se pominje u tekstu stuba u Karnaku jeste što se narodi Ekveš, Šekeleš i Šerdana pominju da su bili obrezani (osunečeni). (D'amatu - Salimbeti, 2014: 9).
Sl2: Šerdana ratnici (Detalj iz hrama Abu Simbel)
Šerdana - narod koji se najranije pominje u Amarna pismima c. 1400 - 1350. god. pr. n. e. u službi
Egipatskog garnizona u Biblosu. Pretpostavlja se da su bili plačenici koji su
se borili čas na strani Hetita čas na strani Egipčana. Na steli u Tanisu,
Ramzes III prenosi da je “… uništio sam
Šerdana zajedno sa brodovima njihovim a donji Egipat je prespavao mirnu noč”.
U Papirus Harisu, Ramzes III pominje da su Šerdana i Vešheš dovedeni kao
zatvorenici u Egipat gdje ih je on naselio u okolici Egipta u utvrđenjima sa
imenom njegovim gdje su dobivali godišnje zalihe odječe i žita. Ovo nam govori
da su Šerdana bili relativno blizu Egipta vjerovatno u Kananu gdje su dobijali godišnje zalihe
odječe i žita. Takođe se pominju kao tjelohranitelji Ramzesa II .
Porijeklo Šerdana se ne zna i do danas nije utvrđen niti jedan grad ili zemlja
sa njihovim imenom. No, mnogi stručnjaci su mišljenja da su oni potekli iz
Sardinije gdje ih se povezuje sa Nuragi
kulturom (1800 – 1200. pr. n. e ), kulturom ranog bronzanog doba Sardinije koja je poznata
po svojim kolosalnim cirkularnim građevinama i golemim bunarima za koje mnogi
smatraju da su ih gradili 'divovi'. Smatra se da su nakon poraza koje su im
nanjeli Egipčani oni zapravo tek tada naselili Sardiniju koja je postala
njihovo utočište te je otok tada i dobio svoje ime Sardinija kako ga i danas
zovemo. No, ovo treba svakako uzeti za rezervu jer nema nikakvih pouzdanih
arheoloških dokaza koji bi išli u prilog Šerdana kao narodu koji je potekao iz
Sardinije a kamo li da su je kasnije naselili. (Cline, 2003: 111)
Sl2: Šerdana ratnici u plačeničkoj službi Hetita u bitci kod Kadeša 1275. god. pr. n. e protiv Ramzesa II
Razlog zašto sam za Šerdana naveo njihov opis prema kronikama koje imamo zahvaljujuči Amarna pismima jeste i taj što je Šerdana narod jedan od dva naroda za koje postoje pretpostavke o etnogenezi i porijeklu. Osim toga, teorija o Sardiniji koja se pripisuje Šerdana narodima kao njihovom domovinom za sada je na dugom štapu jer nema arheološke potvrde niti ostataka materijalne kulture koja bi išla u prilog takvoj teoriji. Ono što se za utjehu zna jeste kako su ovi ratnici izgledali. Dakle, na reljefnim prikazima u Medinet Habu, Šerden ratnici su prikazani sa dugim mačevima i na glavi rogatim šljemovima koji na sredini imaj sunčani disk. U osnovi, Šerdana narodi su uživali visok ugled i status do te mjere da im je Ramzes III odobrio dobar dio zemljišta i naselio ih u okolici Egipta gdje su bili djelom egipatske vojske.
Upravo ova činjenica mi daje odgovor na pitanje: "Zašto se među pobijenim i poklanim neprijateljima ne pominju Ekveš i Šerdana pa niti Luka? ". Odgovor na ovo pitanje je vrlo lahko dati imajuči na umu da su Šerdana, Ekveš pa i Luka bili jako neustrašivi ratnici koji su kao plačenici garantovali sigurnu pobjednu. Stoga su s vremena na vrijeme mjenjali strane s pobunjenika na saveznika čime su kod Egipčana uživali visok ugled zbog neustrašivosti u ratu da im je Ramzes podario dio zemljišta i naselio ih u okolici Egipta a zauzvrat su mu pružali vojne usluge svaki put kada je za to bilo potrebe. (Amar Tufo, 2015).
Na samom kraju Narodi s Mora su puno više nego samo neki invazori koji su se otisnuli morem u svojim ratnim brodovima gdje zemlja za zemljom nestajala. Nitko im se nije smio suprostaviti pa čak ni Hati, Qode, Karkemiš, Arzava, svi oni padoše pod njihovom najezdom (Cline, 2014: 3) a onda u drugom djelu teksta kod Merneptaha saznajemo kako su Narodi s Mora u savezu s Libijskim kraljem Merjejem, volovskim zapregama i porodicama svojim krenuli put Egipta ne samo kako bi razarali, palili, rušili ili pljačkali nego da bi se tu i naselili. Dakle, Narodi s Mora se nikako ne smiju niti se mogu u potpunosti okriviti za odmazdu koja se desila krajem kasnog brončanog doba niti im se mogu pripisati sva ona razaranja koja su se desila u istočnom Mediteranu jer su u osnovi i oni sami bili zasigurno protjerani iz domovine svoje bez obzira kojim razlogom i bez obzira šta ih je natjeralo na masivne 'invazorske' migracije, bitno je da su oni bili u pokretu i jeste istina je, neki su gradovi doista pali pod njihovim oružjem ali su i oni sami bili žrtva nekih nadmočnih invazora koji su ih protjerali iz njihove domovine ili je Majka Priroda i njima presudila te svojim razornim prirodnim katastrofama uništila njihove domove, svojim sušama opustošila njihove usjeve, nemilosrdnim potresima i cunamijima sravnila i porušila gradove njihove. No, kako je zaista bilo, možda nikada i nečemo saznati pa i ne moramo. Barem imamo priču i uspomenu o Narodima s Mora, narodima koji su zauvijek promijenili antički svijet i uveli ga u jednu potpuno novu epohu, epohu željeznog doba.
Članak: Merneptah i vojna kampanja u Libiji
Filozofski fakultet Sarajevo
Katedra za Arheologiju
Originalni članak: Narodi s Mora
Autor: Amar Tufo, 2015
