Japanska mitologija: Izanagi i Izanami stvaraju svijet

Piše: Amar Tufo
Autorski rad,
3. Novembar, 2016

U Japanskoj mitologiji, bogovi (kami) se rađaju iz dijelova drugih bogova, bilo očiju, nosa, uriniranjem ili iz krvi bogova koji veoma često dolaze u otvoren sukob. U osnovi, oni su veoma slični bogovima Grčkih mitova ili bogovima Nordijske mitologije. Kada malo bolje upoznate svijet Šinto Japanske mitologije, vidite da su to braća i sestre koje se međusobno udaju i žene. Iako takvo ponašanje danas nije prisutno unutar Japanskih zajednica, neke stvari i dalje prate daleko konzervativno društvo Japana. Veoma često se Japanci prikazuju kao velike radiše koji i dalje striktno prate Bušido kodeks koji diktira striktna pravila života gdje neuspjehu nema mjesta. Ali u suštini stvaranje svijeta i postanak ljudske rase nema velikih razlika kako u Japanskom mitu o Izanagiju i Izanamiju pa tako niti u Grčkoj i Nordijskoj verzij priče o Postanku. Na Izanamija i Izanagija se stoga treba gledati kao dva božanstva koja su dobila složen zadatak da stvore svijet kojeg će naseliti ljudi i druga bića koja će tako živjeti u miru i harmoniji. Da ne dužim, pogledajmo kako cijela priča izgleda.

 _____________

Izanagi i Izanami stvaraju svijet

Japanska mitologija kaže da su u najstarija vremena dva božanstva Izanagi i Izanami stvorila Japan i njegovih osam otoka: Awayi, Iyo (kasnije Šikoku), Oki, Tsukushi (kasnije Kjušu), Iki, Tsushima, Sado i Yamato (kasnije Honšu). Prema mitu, Izanagi i Izanami su isprva stvorili sve ostale bogove, bogove metala, vatre, metalurgije, mora, jezera, okeana, planina i tako redom. No, dok je rađala boga Vatre po imenu Kagutshuchija (Kagucučija), Izanami umre na porođaju. Izanagi pade u veliku tugu i očaj za svojom voljenom ženom te on uze svoj mać te ubi svoga novorođenog sina. Po smrti Kagucučija od njegove krvi potekoše ostali bogovi vatre, vulkana i potresa.

Ne mogavši podnijeti tugu za svojom voljenom ženom, Izanagi pođe u podzemni svijet Yomitsukuni (Jomicukuni) da potraži svoju voljenu Izanami te ju vrati na gornji svijet. Pošto ju je pronašao na ulazu u podzemni svijet obavijenu tamom, on reće: "Oh, moja draga voljena ženo, nismo završili stvaranje zemlje, moraš se vratiti nazad!". Ona se udalji te upozori Izanagija da ju ne gleda. Izanami zatim pođe bogu podzemlja Yomiju (Jomi) kako bi od njega zatražila dozvolu da se vrati na gornji svijet i sa svojim mužem dovrši stvaranje svijeta. Ali, Izanami nije mogla natrag jer je već kušala voče podzemlja.

Slika1: Izanagi i Izanami biraju naginatom otok gdje će naseliti narod Japana

Dok je Izanami bila kod gospodara podzemlja, Izanami nije mogao podnjeti njeno odsustvo niti odoljeti čežnji za svojom voljenom ženom te on pođe za njom. On zatim uđe u jednu mračnu prostoriju u kojoj se nalazila Izanami, upali baklju te se prestravi kada vidje kako je Izanami postala truli kostur pun crva. Izanagi je bio toliko preplašen da on ubrzo pobježe ali ga Izanami potjera te ona za njim posla Jomijeve vještice kojeg su ga tjerale do izlaza iz podzemlja. Izanagi baci vinovu lozu na kojoj se nalazilo grožđe te se vještice zaustaviše i počeše jesti. Vidjevši da su mu vještice i dalje za petama, Izanagi se obrati bogovima munje koji ga spasiše i vratiše na gornji svijet.

Slika2: Izanami, gospodarica podzemlja

No, ubrzo za njim dođe i Izanami koja je želila da Izanagi bude s njom u podzemlju  a ne na gornjem svijetu. Shvativši da njegova voljena Izanami pripada podzemlju, Izanagi se od nje razvede a u velikom bijesu Izanami se zakle da će ubiti svakoga dana 1000 ljudi a Izanagi da će svakoga dana stvoriti isto toliko ljudi na Zemlji kako bi nadoknadio gubitak i obnovi ljudsku populaciju. Tako se Izanami pomiri sa činjenicom da ne može natrag te ona posta gospodarica podzemlja i svijeta mrtvih. Tako na kraju mir i harmonija konačno zavladaše te se ljudska populacija raširi Japanom i njegovim otocima.

 Slika3: Izanagi maše svojom božanskom naginatom po imenu (Amenonuhoko) kako bi stvorio otoke Japana

Slika4: Vjenčane stijene u Ise zaljevu, Futamigaura gdje su po vjerovanju Izanagi i Izanami se vjenčali

Kratak komentar:

Mit o Izanagi i Izanami i njihovom stvaranju Japana ima velike sličnosti sa drugim kulturama u svijetu i njihovom mitu o postanku. Tako doznajemo iz Nordijske mitologije kako je svijet nastao po smrti diva Ymira kojeg je odgojila božanska krava Audhumla (norse-mythology.org/tales/norse-creation-myth). Kako mit kaže, Odin je ubio Ymira te od njegovog tijela stvorio cio svijet kasnije Midgard (srednje Zemlja) i Asgard (prebivalište bogova Nordijske mitologije). Iako Japanska verzija postanka u mitu Izanagi i Izanami ne pominje imena prvih ljudi koji su zakoračili na njegovo tlo, to međutim pominje Nordijski mit o postanku gdje se kaže kako su bogovi stvorili prvo dvoje ljudi po imenu Ask i Embla koji su imali zadatak naseliti Midgard i proširiti ljudsku populaciju (norse-mythology.org/tales/norse-creation-myth). 

S druge strane, Kineska verzija mita o postanku pominje diva po imenu Panku ili Pangu koji se rodio iz božanskog jajeta. Kako priča kaže, Pangu je svakog dana rastao viši i viši i tako punih 18 000 godina nakon ćega Pangu umire. Njegovi udovi postaše planine, njegova krv rijeke, njegov zadah vjetar, njegov glas munja. A oči njegove sunce i mjesec i na posljetku od njegove kose postaše ljudi (http://www.crystalinks.com/chinacreation.html).

Na kraju valja još dodati kako Izanagijev silazak u podzemni svijet za njegovom voljenom Izanami je sličan grčkom mitu Orfejevog silaska u Had za njegovom Euridikom. Kako priča kaže, Euridiku je jednog dana požudno napao Apolonov sin Aristaj te tako dok je bježala od njega, Euridika je nagazila na zmiju koja ju je ujela i tako je i umrla. Shrvan tugom za Euridikom, Orfej odlazi u Had kako bi ju vratio natrag(Grevs 1997: 97,c). Kako mit kaže, Orfej je dobio pravo da izvede Euridiku na gornji svijet pod uslovom da se ne okrene za njom ni pod kojim slučajem u suprotnom će ju izgubiti. Ne mogavši izdržati tugu za Euridikom, Orfej se okrenu i tako ju izgubi zauvijek. Na kraju su ga se dočepale Dionisove Majnade u Trakiji koje su ga raskomadale na komade (Grevs, 1997: 97, 7).

Ako vam se dopada ovaj članak onda komentarišite, dijelite, kritikujte i pišite svoje komentare ispod ili na facebook fan page: AmarTufo-blog. 

Do narednog čitanja.

Korištena literatura i poveznice:

1) Japanese Mythology: Judith Levin,  Rosen Publishing Group 2008, p38, 39, 40

2) Grčki mitovi: Robert Grevs, Beograd 1969

3) Slika1: Izanagi i Izanami biraju naginatom otok gdje će naseliti narod Japana

Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Izanami-no-Mikoto

4) Slika2: Izanami, gospodarica podzemlja

Izvor: http://legendmyth.wikia.com/wiki/Izanagi_and_Izanami

5) Slika3: Izanagi maše svojom božanskom naginatom po imenu (Amenonuhoko) kako bi stvorio otoke Japana

Izvor: http://aminoapps.com/page/anime/6081544/izanagi-and-izanami-japanese-mythology

6) Slika4: Vjenčane stijene u Ise zaljevu, Futamigaura gdje su po vjerovanju Izanagi i Izanami se vjenčali

Izvor: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Meoto_Iwa.jpg

7) Nordijski mit o Postanku

Izvor:  http://norse-mythology.org/tales/norse-creation-myth/

8) Nordijski mit o Postanku: Ymir

Izvor: http://norse-mythology.org/gods-and-creatures/giants/ymir/

9) Nastanak svijeta ljudi: Ask i Embla

Izvor: http://norse-mythology.org/gods-and-creatures/others/ask-and-embla/

10) Kineski mit o Postanku

Izvor: http://www.crystalinks.com/chinacreation.html

Share:

Read More

Baton Dezitijaski i Oishi Yoshio

 

Iako se već više od šest mjeseci bavim historijom i kulturom Japana posebice feudalnim periodom, ne mogu a da ne pomenem jednu veoma značajnu historijsku ličnost s naših prostora a to je Baton Dezitijatski. Ovaj kratak članak ima za cilj da uporedi dvije historijske ličnosti - dva historijska događaja. Na jednoj strani je Baton Dezitijatski i Veliki Ilirski ustanak 6 - 9. god. n. e, a na drugoj strani je Oishi Yoshio i njegovih 47 Ronina u događaju koji je stvorio najveću legendu samurajskog Japana.                                          

              

Baton Dezitijatski i Oishi Yoshio

Komparacija: Amar Tufo

23. april, 2016

Baton Dezitijatski

Baton Dezitijatski je bio lokalni vođa ilirskih Dezitijata koji je 6. god. n. e, podigao masivnu ilirsku vojsku koja je trebala biti odaslana na Markomansku bojišnicu u pomoć Tiberiju i time otpočeo Veliki Ilirski ustanak koji se vodio pune tri godine 6 - 9. god. n. e. Povod ustanka bila je direktna naredba cara Augusta da se regrutuje sposobno Ilirsko stanovništvo u rimske auksilijare te pošalje na Markomansko-bohemijsku bojišnicu rimskom zapovjedniku Tiberiju. Sama pozadina Velikog Ilirskog ustanka je veoma kompleksna ali se on ukratko može sumirati ovako:        

Sakupljenu Ilirsku vojsku 6. god. n. e, Baton Dezitijatski podiže na ustanak te nanosi diretkan poraz rimskoj vojski koja je poslata da preuzme Ilirske regrute i povede ih u Markomaniju. Ustanak počinje te Baton počinje napad na Siskiju i Sirmijum te presjeca Via Egnatiu, važnu rimsku komunikaciju. Tiberije sklapa mirovni savez sa Markomanskim kraljem Marobodom, povlači rimske trupe sa markomanske bojišnice i vrača ih u Ilirik kako bi zaustavio pobunu

7. god. n. e, rimski namjesnik Germanik pustoši zemlju Mezeja i nanosi im težak poraz. Iste ove godine izbija bitka kod Vulkajskih močvara gdje je Germanik uspio poraziti ustaničke snage i natjerati ih u bijeg. Baton Dezidijatski sklapa vojni savez sa Batonom Breučkim te u sukob uvlači Panoniju.

8. god. n. e, situacija u ustaničkoj strani se mjenja. Baton Breučki predaje Pinesa, kralja Dezitijata direktno u ruke Tiberiju izazvavši nelagodovanje među ustanicima i Breucima. Saznavši za savez Batona Breučkog i Tiberija, Baton Dezidijatski munjevito prodire u Panoniju gdje sustiže Batona Breučkog koji biva kažnjen na rijeci Bathinus (Bosna) i ubijen za veleizdaju. Baton Dezidijatski uspijeva povratiti Panoniju u ustanak ali nastaje sukob među ustaničkim snagama. Te osme godine nove ere Panonija pada gerilskim načinom ratovanja koje je izvršio Tiberije i Baton Dezidijatski bježi dok u Rimu August priređuje svečan doček Tiberiju koji je likvidirao Panoniju. 

9. god. n. e, Germanik preuzima direktno zapovjedništvo nad Rimskim snagama gdje otpočinje posljednja bitka Batona Dezitijatskog za Ilirsku slobodu. Te devete godine, prisilnim načinom ratovanja Germanik zauzima tri gradine Splonum, Raetinium i Seretion prei čemu je pretrpio i velike gubitke. Tiberije se vrača Ilirsku bojišnicu i započinje svoju vojnu ofanzivu. Pod Tiberijevom komandom pada Andretij (ustaničko uporište blizu Splita) odakle Baton Dezitijatski bježi. Posljednja velika bitka ovog ustanka je bitka za Ardubu gdje su se ilirske žene među njima i Batonova, bacale u vatru kako bi izbjegle rimsko robstvo te najgore silovanje. Pod Germanikovom komandom Arduba pada te se Baton Dezidijatski u septembru 9. god. n. e predaje samom Tiberiju čime je i okončan Veliki Ilirski ustanak.

Na upit budućeg rimskog cara Tiberija zašto se Baton Dezidijatski i njegovi Iliri pobunili, Baton Dezitijatski je odgovorio: " Vi Rimljani ste krivi za ovo, vi ste poslali za čuvare stada ne pse ili pastire, nego vukove.".  Prema Svetoniju, Veliki Ilirski ustanak je bio najteži rat što ga je Rim vodio nakon Punskih ratova. 

                                                

Slika prikazuje Augustovu Kameju (Augusta Kamea) na kojoj je prikazan Baton Dezidijatski koji se zarobljen dovodi pred Tiberija i Augusta. 

Oishi Yoshio

Godine 1700. tijekom Tokugawinog šogunata, treći šogun Tokugawa Ijemitsu je izdao naredbu da se pripremi palata Edo za carev doček. Taj posao je dobio Asano Naganori, feudalni daimjo Ako provincije. Pošto nije mogao da obavi taj posao sam, šogun šalje carskog namjesnika za svečanosti po imenu Kira Yoshinaka. Da bi podučio Asana kako da uredi palatu kako treba, Kira je Asanu tražio da mu plati poduku. Asano je to odbio i na nekoliko uvreda koje su pale u Edo palati, Asano je svojim wakizašijem napao Kiru. Saznavši za incident, šogun osuđuje Asana na seppuku (ritualnu smrt probadanjem nožem u stomak). Ne mogavši ovo podnjeti, Asanov glavni učenik i ratnik Oishi počinje pripreme za ubistvo Kire koji je nanjeo nepravdu njihovom gospodaru. 

1701. godine Oishi se razvodi od svoje žene i saziva savez 47 ronina kako bi osvetio smrt gospodara Asana. Šogun je zemlju njihovog gospodara zaplijenio i predao ju Kiri na upravu a njegovim samurajima koji su sada (ronini - samuraji bez gospodara; samuraji odmetnici) zabranio da izvrše bilo kakvu osvetu ili zavjeru protiv Kire. 

Kira 1701. godine preuzima Edo palatu odakle je upravljao pripojenom Ako pronincijom. Oishi šalje svoje ljude direktno u dvorac tako što su se zaposlili kao zanatlije, dvorske lude, kovače, muzičare, pa i vojnike. Ne sluteči da mu je život u opasnosti, Kira raspušta svoje stražare. U međuvremenu, Oishi koji se odao pijanstvu te noči provodio među prostitutkama, odlazi svome sinu Chikari kojeg poziva u bitku. 

Konačno 14. decembra 1702. godine, Oishi i njegovih 47 ronina upadaju u Kirine dvore gdje otpočinje žestoka bitka sa Kirinim samurajima koji su branili njegov dvorac. Zabrinut za svoj život, Kira bježi ali ga Oishi sustiže. Kira pada na koljena gdje mu Oishi zatraži da pokaže svoju hrabrost i čast te izvrši seppuku istim wakizašijem kojim je njihov gospodar Asano izvršio svoju seppuku. Kira odbija te mu Oishi odsjeca glavu i odnosi u hram Sengaku-ji gdje je počivao njihov gospodar Asano. 

Ronini napadaju Kirin dvorac.

Šogun Tokugawa Ijemitsu saznaje za ovaj incident te zbog samurajskog ranka kojeg su Oishi i njegovih 47 Ronina držali, osudi ih na seppuku. Svih 47 Ronina su kasnije sahranjeni u hramu Sengaku-ji pokraj njihovog voljenog gospodara. 

Samuraj izvršava seppuku u prisustvu člana obitelji (npr. oca samuraja) koji mu odsjeca glavu kako bi ubrzao smrt. 

Zaključak:

Baton Dezitijatski i Oishi Yoshi su tukli svoju bitku do kraja, odbranivši svoju často, obraz i pokazavši hrabrost pred neprijateljem i spremnost za žrtvovanje sopstvenih života kako bi se neprijatelj porazio. Baton Dezidijatski, iako je doživio poraz od strane Rima, uspio se dokazati kao veliki Ilirski vojskovođa koji je u jednom trenutku predstavljao veliku opasnost po Rim i samu Italiju dok je Oishi pokazao prave vrijednosti Bušido kodeksa i samurajsku neustrašivost i odanost samo kako bi se pravda zadovoljila. Kako bilo da bilo, ova dva velika ratnika osigurala su vječito mjesto u historijskim knjigama  i titulu legendi koje će se zauvijek pamtiti. 

Literatura:

1) Mesihović, Selmedin: XII Stoljeća Rimskog svijeta, Sarajevo - 2013 (1352 - 1360)

2) Allyn, John: The 47 Ronin Story, Japan, 1970 - (1 - 25)

3) Tufo, Amar: 47 Ronina, originalni stručni rad, Beograd - 2016

Share:

Read More

HIRAGANA projekat -

Piše: Amar Tufo,
Datum: 15. Mart, 2016

Obzirom da sam već u nekoliko navrata pisao razne postove na Facebook-u iz Japanske kulture i historije, tom prilikom sam i započeo učiti japansku hiraganu, jedan od tri sistema pisanja u japanskom jeziku.

No, što se mene tiće, ja sam dobro napredovao i jako solidno savladao pisanje i čitanje hiragane, tako da sam odlučio da iskoristim svoje znanje iz programiranja te kreiram sopstvenu računalnu aplikaciju uz koju može svatko naučiti hiraganu step-by-step. 

Kako se hiragana razvija? Hiragana je računalna aplikacija koja se razvija unutar VB.NET razvojnog okruženja te će biti kompatibilna osim Windows platforme i sa Linux platformom, u ovom slučaju Ubuntu Linux.

Razvoj aplikacije je uveliko u tijeku i bit će rađena na način tipa: "ja pitam ti odgovaraš - odaberi flash karticu hiragana karaktera". Aplikacija će imati built in tutorijal, to jeste upustvo kako koristiti aplikaciju, ukratko o tome šta je hiragana, te transkriptovan hiragana alfabet za one koji to ne znaju. 

U narednih nekoliko postova, ja ću se potruditi da twekujem i poboljšam UI svoje aplikacije tako da bi za otprilike mjesec dana trebali da imamo gotovu aplikaciju. O ovim i svim ostalim pojedinostima svoje aplikacije, možete pratiti direktno na mojoj web stranici.

U nastavku pogledajte kako izgleda HIRAGANA aplikacija u nekim od narednih screen shootova u prilogu. 

Hiragana aplikacija /Ubuntu Linux 15. 10 Wily the Werewolf 

Share:

Read More

Kako se predstaviti na Japanskom jeziku?

Ja sam jedan od onih studenata koji se u posljednje vrijeme bave Kinom i Japanom, to jeste njihovom kulturom i historijom koju smatram jako zanimljivom. Dok je u pripremi moj novi rad iz feudalnog Japana na temu: "Tokugavin Šogunat", odlučio sam da s vama podjelim tri veoma zanimljive slike u kojima ćete naučiti kako se predstaviti na japanskom jeziku?

Na osnovu ove tri slike, ja bih se predstavio na ovaj način: 

はじめまして | わたし Amar | よろしくお願いします 

U prevodu bi ovo značilo: Zdravo, ja sam Amar, molim vas budite fini prema meni!

Eto, sada znate kako se predstaviti na japanskom jeziku. U narednom članku, vidjet ćemo kako se kažu dani na japanskom jeziku, a do tada veliki pozdrav i do čitanja. 

Korisni link:

http://www.punipunijapan.com/category/japanese-phrases/

Share:

Read More

Oda Nobuhide( 織田 信秀 1510 – April 8, 1551)

Oda Nobuhide - ratnik, samuraj, daimyo Owari provincije tijekom Sengoku perioda u Japanu i otac Ode Nobunage. Rođen je 1510. god. n. e u vrijeme kada su močni lordovi i daimye lokalnih provincija bile u konstantnoj zavadi, zavadi koja će na kraju dovesti do Tokugawinog Šogunata i svima dobro poznate bitke kod Isekigahare oko 1600. god. n. e. Oda je inaće bio na čelu tada veoma močnog i uglednog Oda klana, klan koji je zavrijedio strahopoštovanje u cijelom Japanu. Pošto je bio na čelu Oda klana, Nobuhide je konstantno ratovao na istoku i sjeveru protiv Mino, Mikawa, Suruga i Totomi provnicije. Obzirom da je bio veoma močan i ugledan samuraj koji je želio veliku moč samo za sebe, na tom putu mu je stajao Saito Dosan, daimyo Mino provincije. Da bi umanjio konkurenciju i prekinuo krvave borbe koje su se tada vodile između zaračenih lordova i klanova, Nobuhide je sklopio mirovni savez sa Saitom oženivši svog starijeg sina Nobunagu kćerkom Saita po imenu Nohime. Posljednje godine svoga života je proveo kao Budin monah a umro je 1551. god. n. e u 41 godini svoga života.

Komentar autora:

Feudalni Japanom vlada Šogunat koji počinje oko 709. godine te traje sve do 1868. godine kada je okončan Tokugawin šogunat. Obzirom kako gore članak pominje termin Šogun evo da u ovom komentaru razjasnim šta je Šogun. 

Šogun 将軍 - je vrhovni zapovjednik odnosno ratni namjesnik određene provincije koju mu je dodjelio sam car. Titulu Šoguna dodjeljuje car onom samuraju ili daimyu koji se najbolje istakao tijekom vladavine cara ili u ratu. U doslovnom prijevodu Šogun označava vrhovnog gospodara cijelog Japana. Primjera radi, kada je 1600. god. n. e okončana bitka kod Isekigahare, njen pobjednik Tokugawa Ieasu 徳川 家康je zauzeo tron i postao Šogun, gospodar cijelog Japana. Tokugawin Šogunat 徳川幕府 je vladao Japanom punih 275. godina a okončan je 1867. godine. 

Daimyo 大名 - močni feudalni lordovi koji su vladali svojim provincijama i obično istoimenim klanom. Primjera radi Asano Naganori 浅野 長矩, daimyo Ako provincije i Asano klana. Feudalne posjede lokalne daimye dobijaju isključivo od cara kojima vladaju uz svoju močnu vojsku samuraja. No, rijetke su bile daimye koje su mogle plačati svoju vojsku samuraja ali imati ih uza se bio je velik ugled i čast u feudalnom Japanu. 

Reference: 

Oda Nobuhide

http://wiki.samurai-archives.com/index.php?title=Oda_Nobuhide  

Shogun (titula)

https://en.wikipedia.org/wiki/Shogun 

Daimyo (zemljoposjednik)

http://www.britannica.com/topic/daimyo 

Share:

Read More

Tko je bio Tokugawa Ieyasu?

Tokugawa Ijasu (1543 - 1616), osnivač i prvi šogun Tokugawa šogunata. Njegovo pravo ime je Matsudaira Takechiyo ali svima bolje poznat kao Tokugawa Ijasu. Sin je Matsudaire Hirotade, daimya Mikawe i Matsudaira klana i njegove žene Lady Oday, kčerke vladajučeg gospodara i samuraja Mizuno Tadamase. Tokugawin šogunat je stupio na snagu oko 1603 godine samo dvije godine nakon slavne bitke kod Isekigahare koja se odigrala oko 1600 godine. Pošto se uspješno dokazao u bitci kod Nagašina, 1575 godine, kada se borio na strani Oda klana čiji je član dugo vremena i sam bio uz njihovog slavnog samuraja i gospodara Odu Nobunagu, ohrabren uspjesima u toj bitci i  neuspjesima ostalih gospodara da se dokopaju trona, Tokugawa pokreće svoju ratnu ofanzivu. Uvidjevši slabost tada jako mladog nasljednika trona, Toyotomija Hideyoshia, Tokugawa zadaje posljedni udarac vladajučim elitama, dolazi do zavade klanova, izbija građanski rat i buna koja na kraju dovodi do slavne bitke kod Isekigahare oko 1600 godine. Tokugawa je čistio sve svoje prethodnike i tako sebi osiguravao siguran put do trona i ultimativne titule ŠOGUN koju će na kraju i dobiti. No, na tom putu, imao je još samo jednog ozbiljnog, ne tako previše ratno iskusnog protivnika a to je bio Išida Mitsunary, daimyo Sawayama provincije. Istakavši se u seriji napada u  Chūgoku regiji gdje asistirao svome gospodaru da preuzme vojnu kontrolu nad tim regionom, Hideyoshi je kasnije proglasio Mitsunaria svojim zaštitnikom i bugyom, glavnim administratorom. Međutim, u pismu koje je Mitsunari uputio Hideyoshiu a u kojem on iskazuje nevjeru pojedinim generalima gdje pominje i moguću zavjeru protiv Hideyoshia u kojoj su učestovali tada jaki gospodari obližnjih regija među kojima pominje i samog Tokugawu, Mitsunari dovodi do zavjere protiv Tokugawe koja ga je na kraju natjerala da vojno interveniše i svoj cilj sprovede do kraja. Iako su se dvojica vojskovođa i samuraja ranije sretala u bitkama ali u glavnom na istoj strani, bitka kod Isekigahare je imala jako loše karte za Mitsunaria i pokazala se kao njegov največi neuspeh koja mu je na kraju donjela smrt i uzela život. Mitsunari je poginuo oko 1600 godine gdje mu je odsječena glava, njegova vojska je bila rastjerana na sve strane i bila je to odlučujuća bitka koja je Tokugawi donjela titulu ŠOGUNA, gospodara cjelog Japana. Tokugawa je umro 1616 godine u 73 godini a nasljedio ga je njegov sin Tokugawa Hidetada. Nakon Tokugawinog ratnog trijumfa uspostavljen je Tokugava-šogunat koji je Japanom vladao punih 250 godina. Nakon Tokugawine smrti i dolaska njegova sina Hidetade na vlast, u Japanu su se dizale manje narodne bune koje opet  nisu predstavljale tako veliku pretnju za Tokugawin šogunat niti su remetile vojne i strateške ciljeve vladajuće elite a koje su Japanu donjele ujedinjenje zavađenih elita, mir, dugogodišnji prospoeritet i uspomenu na ratni trijumf jednog od največih vojskovođa i samuraja drevnog Japana, samuraja po imenu Tokugawa Ieyasu.

Share:

Read More

Sepuku

Ritualni bodež Wakizaši kojim se izvršava SEPUKU

"Dobar arheolog je onaj arheolog koji voli davnu prošlost svoje zemlje a poznaje prošlost druge zemlje"

Amar Tufo, 2015

Kažu ljudi ćesto: "Ne zanima te prošlost svoje zemlje, svoju historiju ne znaš a tuđu razvaljuješ". Nisam ja kriv što je tuđa historija i davna prošlost zanimljiva. Ma šalu na stranu, volim ja prošlost naše nam BiH. Volim i Ilire i vjerovatno ću se kao arheolog baviti problematikom ilirskog naroda Autarijata i glasinačke kulture koja im se pripisuje. Ali o tom po tom. Ovde ne govorimo ni o Ilirima ni o glasinačkoj kulturi niti bilo ćemu što ima veze sa našom zemljom, ovo je historija Japana. 

______________________

Nekada oko 1600 godine u antičkom Japanu se desila jedna od odlučujućih bitaka te zemlje. Rastrgana građanskim ratom i nezadovoljstvom lokalnih gospodara koji su bili gladni za prestoljem i vlašću te su sve činili da se dokopaju što boljih pozicija pa čak i samoga trona. Godine 1575 desila se slavna bitka kod Nagašina gdje je lokalni daimyo i tada jedan od vodečih samuraja Oda Nobunaga poveo bitku koja je po njemu trebala biti odlučujuća da zadrži svoj šogunat i isti produži, propao je neuspjehom. Stjeran u kut, nemočan da se bori sam, okreće se ni manje ni više do tada već jako uspješnom vojskovođi po imenu Tokagawa Iyeasu. Dok su njih dvojica spremala plan podjele Japana na manje provincije kojima bi oni zajednički upravljali, u prestolnici su se pripadnici Takešijo klana spremali na finalni udarac i zavjeru koja bi trebala da Takešijo klanu donese pobjedu. Međutim, taktika i iskustvo kojima je vladao Tokagawa nakon bitke kod Isekigahare učiniće ga najmočnijim vojskovođom, samurajom i vladarom cjelog Japana. Oko 1603 godine, nakon što je porazio i Odu Nobunagu i svog protivnika Išidu Mitsunarija, koji je kažnjen smrču, Tokagawa proglašava definitivnu pobjedu i dobija titulu ŠOGUN. Njegova porodica će vladati Japanom narednih 250 godina. No, Tokagawin trijumf u ratu, imao je i posljedice iz prošlosti koje su ga proganjale sve do 1616 godine kada je umro u svojoj 73 godini. Oko 1575 godine, samo nekoliko godina nakon bitke kod Nagašina, Tokagawin stariji sin Matsudaira Nobuyasu je osuđen kaznom smrču i bio je primoran da izvrši SEPUKU. Matsudaira je navodno učestvovao u izdaji protiv Ode Nobunage kada ga je napao u njegovom Nagoya dvorcu. 

Mitsudaira izvršava SEPUKU dok se njegov otac Tokagawa sprema da mu odrubi glavu

Imajuči na umu da se radi o vremenu samuraja, vremenu kada je antički Japan bio pod vlašću šoguna čija vojska bila sačinjena od elitnih i vrlodobro istreniranih samuraja koji su bili spremni dati život za svoga gospodara nije čudo što je Tokagawa "ubio" svoga sina iako se iz izvora navodi da nije imao izbora. Prema Bušido-kodeksu, ukoliko samuraj obeščasti ili izda svoga gospodara (daimyo) izricala bi mu se kazna činjena samoubistva ili bolje poznata kao SEPUKU. To je jedan od načina na koji je samuraj izažavao svoju odanost i poštovanje prema svome gospodaru. Kako se ona izvršavala? Samuraj koji se srema počiniti sepuku obično uza se ima ritualni bodež po imenu wakizaši. Stomak mu je otkriven te se wakizašijem reže s dna ka vrhu i s desna u lijevo. Sepuku se obično izvršava u prisustvu bliske osobe koja osuđeniku odsjeca glavu kako bi smrt bila što brža. Gornja slika prikazuje Mitsudairu koji izvršava sepuku dok mu njegov otac Tokagawa odsjeca glavu. Posljednja SEPUKA je počinjena 1873 godine da bi ju kasnije Japan i zvanično zakonom zabranio. Ona nije u potpunosti izumrla te se i danas u Japanu privode ljudi koji su iz nekog nezadovoljstva i neuspjeha pokušali izvšiti SEPUKU ali im to nije pošlo za rukom te su nekom srečom preživjeli a ima ih koji je doista u cjelosti počine i tako napuste ovaj svijet za sva vremena. Kako bilo da bilo, nadamo se da nitko od nas neće pokušati ovo kod kuće barem niko od nas nema ni katanu niti wakizaši. Kako god, ne pokušavajte ovo kod kuće.

Share:

Read More