• This is default featured slide 1 title

    Go to Blogger edit html and find these sentences.Now replace these sentences with your own descriptions.This theme is Bloggerized by NewBloggerThemes.com.

  • This is default featured slide 2 title

    Go to Blogger edit html and find these sentences.Now replace these sentences with your own descriptions.This theme is Bloggerized by NewBloggerThemes.com.

  • This is default featured slide 3 title

    Go to Blogger edit html and find these sentences.Now replace these sentences with your own descriptions.This theme is Bloggerized by NewBloggerThemes.com.

  • This is default featured slide 4 title

    Go to Blogger edit html and find these sentences.Now replace these sentences with your own descriptions.This theme is Bloggerized by NewBloggerThemes.com.

  • This is default featured slide 5 title

    Go to Blogger edit html and find these sentences.Now replace these sentences with your own descriptions.This theme is Bloggerized by NewBloggerThemes.com.

Showing posts with label Zanimljivosti. Show all posts
Showing posts with label Zanimljivosti. Show all posts

Je li Bog bio astrounaut?



Piše: Amar Tufo
Autorski članak

Teorija da je planeta Zemlja u svojoj dalekoj prošlosti bila posječivana od svemirskih putnika koji su tako došli u kontakt sa antičkim civilizacijama kojima su podarili svo znanje potrebno da se izgrade kolosalne građevine antike, predivne i misteriozne piramide u Gizi, one u Meksiku, Teotihuakanu, Gvatemali, Jukatanu i druge kolosalne građevine antičkog svijeta, jedna je od najpopularnijih tema kontroverzne pseudoarheologije i alternativne historije.
-----
Erich Von Daniken, autor, pisac, pseudoarheolog i čovjek koji se nekoliko puta pojavljivao u kontroverznom dokumentarcu "Antički Alieni", nije slučajno napisao knjigu pod nazivom: "Kočije Bogova". Knjiga, iako je kontroverzna i puna kontradikcija sa zvaničnom naukom gdje se Daniken usudio do te mjere i propitao ispravnost Biblije i knjige Postanka za koju smatra da je puna misterija koje su oni štu su je pisali, sakrili od ljudskog roda i tako čovjećanstvo zakinuli o pravom porijeklu ljudske rase.

Daniken smatra da knjiga Postanka govori o ultimativnom eksperimentu koje je uvaženi otac Bog dugo vremena obavljao nad ljudima prije nego li je njima naselio Zemlju. U veoma interesantnom djelu svoje knjige pod titlom "Da li je Bog bio Astronaut", Daniken se usudio postaviti pitanje je li Bog zapravo vanzemaljac a ne 'Bog' kao što ga Biblija ili druge monoteistićke vjere opisuju. Što hoće reči kako Deniken odbija prihvatit zvanična ućenja crkve i Biblije koja je sakrila ljudskom rodu jednu od najvažnijih istina, a to je istina o porijeklu ljudske rase. 

Nije slučajno, kaže Deniken, Bog eksperimentirao s ljudima a prije toga na zemlju postavio svoje namjesnike što su letili u nekakvim letećim napravama tako brzo, onom brzinom što lete Božiji anđeli. Ta su bića dolazila na Zemlju i ranije te viđala primitivnog čovjeka (lovca-sakupljaća) što je poginjao i glavu svoju zabijao u pjesak svaki put kada ovi slete. A onda kada bi ovi otišli, čovjek-primitivni lovac bi ih crtao na stijenama u obliku petroglifa u nekakvim letećim objektima koji se spuštaju i podižu u vazduh.

Nije li Enok, pradjed Nuhov, uznesen na Nebo u letećem vozilu koje se misteriozno pojavilo pred Njim i uznjelo ga na Nebo kako je to otac Bog želio. Deniken smatra da je upravo leteći svemirski objekt koji je, kako on piše, bacao snop svjetlosti prije nego li je uznjeo Enoka (Idris a. s) na Nebo. Biblija u knjizi Postanka jasno kaže ovako:

"Enok je hodao s Bogom, bijaše mu 365. godina i Bog ga uze Sebi". Dakle, Enok je jedini poslanik Božiji koji nije umro te ga je Bog uzeo Sebi u Svoje kraljevstvo. Prema tradiciji, Enok je prvi poslanik koji je umio da piše i poznat je po svojoj knjizi pod nazivom "Knjiga Enoka" u kojoj se pominje kako su divovi hodali Zemljom u to doba. A onda, kada su se divovi zaljubili u kćeri Božije, ove im podariše sinove što postadoše snažniji nego li očevi. Deniken ovdje iznosi u svom djelu knjige kako su ti Divovi bili upravo svemirski namjesnici koji su s ciljem na zemlju došli gdje su uzimali i probirali najbolje ljude i žene koje su zatim odvodili na udaljene planete. A što su s njima tamo radili, niko to ne zna?

Što je onda Bog i zašto Boga ne možemo vidjeti a slijepo vjerujemo u Njegovo postojanje. Kada su se Musa a. s i Bog sastali na planini Sinaj kako bi Bog Musi dao 10 zapovjedi za njegov jevrejski narod, Bog naredi Musi da napravi kovčeg u koji će staviti 10 svetih zapovjedi što će mu ih Ovaj dati.


Zavjetni Kovčeg

Ovako je Musa a. s prema naredbi Božijoj izradio Zavjetni Kovečg u koje je sam Bog udahnuo svoju snagu i spustio onih 10 zapovjedi koje je naredio Jevrejskom narodu. Interesantno je i to što se kovčegu kroz vremena pripisivala strahovita moč, pričale se razne priče o njegovoj Božijoj moči što ju Kovčeg navodno posjeduje a ćesto ga se opisuje kao oružje za masivno uništenje.

Kovčeg je kralj David prenjeo u Jeruzalim a dugo vremena se nalazio u Solomonovom hramu gdje je oko 587. god. pr. n. e nestao kada je kralj Nabukodonosor Babilonski napao Jerusalem i sravnio Solomonov hram do temelja. Deniken je i ovdje komentirao Kovčeg i njegovu 'superrazornu' moč kao električni uređaj sa više stotina volti napona koje ubija na licu mjesta. Jer se za Kovčeg priča tko god da ga je takao i oni što su ga nosili, bili bi mrtvi na licu mjestu. Do danas nema dokaza da je Kovčeg ikada postojao a kamo li da je imao moč koja mu se navodno pripisuje a takav slučaj je i sa Solomonovim hramom u Jerusalemu za čijim temeljima Arheologija još uvijek traga.

A šta je onda sa Sodomom i Gomorom, ona dva grada na Crnom Moru koje otac Bog sravni do temelja zbog bludi i iskvarenosti što su je činili. Priču o Sodomi i Gomori zna skoro svako pa tako nema potrebe da je ja ovdje navodim. Na kraju posla Bog dva anđela da upozore Luta o kazni što ju Bog priprema za narode dva grada a njemu noću naredi da prati dva anđela sa svojom porodicom i vjernicima kako bi izvukao živu glavu, jer je Bog odlučio dva naroda zbrisati s lica Zemlje zauvijek. 

I tako Lut pođe, za njim njegova žena i njegova uvažena porodica, a Bog naredi: "Idite i ne okrečite se, jer ako to učiniti s Njima ste". Ovo s njima se odnosi na nevjernike, na homoseksualce i nevjerne žene pa se tako u jednom trenutnku Lutova žena okrenu i na licu mjesta je Bog skameni. Ovdje, kaže Deniken, ovdje je jasno da je 'Bog' s neba bacio atomsko oružje kojim je ovaj sravnio dva grada za nekoliko minuta pa je od bljeska i ogromne radijacije i one atomske pečurke što ju je Lutova žena vidjela, ne mogavši izdržati atomski udar na licu mjesta se skamenila. 

I opet, je li Bog bio Astronaut? Interesantno je što je ova Denikenova knjiga iz koje sam iznjeo ovaj njegov dio: "Je li Bog bio Astronaut" izazvala senzaciju među njegovim vjernim čitateljima i vjernim pristalicama koji tako vjerno služe Denikenovoj teoriji Antičkih Vanzemaljaca i Denikenu sličnim da je ćak na njegovu knjigu snimljen cio film u kojemu su obični ljudi iz Majanskog grada Teotihuakan prikazani kao astronauti koji su došli da vide šta se radi na Zemlji i kako njihovi ljudi poštuju pravila i zakone što su im Ovi nametnuli a onda odjednom ponovo uzlijeću u svojim svemirskim brodovima. 

Uprkos činjenici da sam Deniken pa niti oni njemu slični ne mogu nikako da dokažu svoje teorije pa ćak ni kroz dokumentarac Antički Vanzemaljci, popularnost Denikenovih knjiga, članaka, ali i ove njegove teorije svakim danom sve više raste ćemu se zvanična arheologija, nauka ali i crkva žustro ali i uzalud protivi, jer Deniken sa jednom izuzetno dobrom dozom uvjerljivosti nastoji da ukaže po svaku cijenu kako je Zemlja nekoć bila posječivana od strane svemirskih putnika koji su dostavili svo potrebno znanje koje je ljudima pomoglo da iz lovca-sakupljaća pređe na dosta viši kulturni nivo razvitka, dovoljan da uz znanje koje su ga ovi podučili izgradi veličanstvene i kolosalne građevine koje prkose zdravom razumu i kojima se s strahopoštovanjem već stoljećima divimo.

Original source: Chariots of the Gods
Author: Erich Von Deniken
Year 1968, Germany 
Pages taken: 44 / 54
Preveo i uredio: Amar Tufo
Sarajevo, 2015
Share:

Izgubljeni kontinent Kumari Kandam


Večini ljudi danas je uveliko poznata priča o Atlantidi, legendarnom kopnu koje je nekada prije 12. 000 godina prije Krista ležalo u središtu Atlanskog okeana a koje je, kako nam Platon kazuje, u jednom danu i jednoj noči zadesio strahovit zemljotres i cunami koji je sa sobom ponjeo kopno na dno Atlanskog okeana, barem tako Platon kaže. Ali što kada bi smo vam rekli da je i prije Atlantide postojala civilizacija znatno razvijenija nego li sama Atlantida, civilizacija koja je prethodila Platonovoj Atlantidi, civilizacija po imenu Lemurija odnosno legendarni koninent u središtu Pacifika nazvan Mu ili još bolje poznat kao Kumari Kandam po narodima koji govore Tamilskim jezikom. 

Naziv Lemurija potiće negdje oko 19. stoljeća a izmislio ga je engleski geolog Philip Sclater koji je bio fasciniran fosilima lemura na Madagaskaru i Indiji a koje nije mogao pronači u Africi niti na Bliskom Istoku. Godine, 1864 u svom članku po imenu "The Mammals of Madagascar", Sclater je predložio teoriju kako su Madagaskar i Indija nekoč bili dio znatno veće kopnene mase, kopnene mase po imenu Lemuria. Sclaterova teorija je naišla na veliku potporu među naučnom zajednicom svojega doba te i njegovu pretpostavku kako su lemuri nekada u pradavna vremena migrirali iz Madagaskara u Indiju. No, ubrzo sa pojavom novih naučnih metoda došlo se do saznanja kako se Zemljina kora stalno pomjera te kako Zemljina kora nije fiksna, te Sclaterova teorija o potopljenom kontinentu je ubrzo odbačena. No, ideja o potopljenom kontinentu se uprkos svemu održala i nauka ju nije uspjela iskorjeniti te legenda o Lemuriji i danas živi. 

Istog su uvjerenja i Tamilci, dravidska etnička grupa koja govori Tamiskim jezikom. U njihovim usmenim predajama spominje se nekoč legendarni kontinent po imenu Kumari Kandam. Termin Kumari Kandam se prvi put pojavio u spisima Kanda Punaram, spisi koji prate seriju pobjeda kralja po imenu Skanda Murugan. No, u ranijim Tamilskim zapisima i predajama pominje se legendarni kontinent koji je potonuo u Indijski okean. Tako jedna priča pominje jednu malenu zemlju kojom je vladala dinastija Pandiyanskih kraljeva a koju je progutalo more. No, kada je Indija postala Britanska kolonija 1850. godine, kolonisti su sa sobom i donjeli priču o legendarnoj Lemuriji a s obzirom da su Tamilci svoje legende i priče uzimali doslovno, ubrzo je izjednaćena sa njihovim legendarnim kontinentom Kumari Kundam. 

Bhagavata-Purana, 10th Skanda
                                                                                                        
Bhagavata Purana, 10-th Skanda
Bhagavata-Purana, 10th Skanda

Ova slika vjerovatno predstavlja opis iz Bhagavata Purana u kojoj je legendarni kontinent Kumari Kandam ili s druge strane Lemurija opisan. Ne umijem da čitam Tamilski pa halalite. Uglavnom priča ide dalje. Prema priči izgleda da Kumari Kandam nije samo obična bajka niti neka fantastična izmišljotina te se uveliko radi o urezanom sječanju Tamilaca koji su nekada davno živjeli u miru i harmoniji na svom legendarnom kopnu Kumari Kandam, sve dok ih nije zadesila katastrofa, ista ona koja je zadesila i Platonovu Atlantidu. Prema pričama, Pandijanski kraljevi nekoć bijahu vladari cjelog Indijskog kontinenta na čelu sa Tamilskom civilizacijom koja je ujedno i najstarija civilizacija na svijetu. Tako priča kaže. Kada je Kumari Kandam potopljen, njegovi ljudi su se raširili po cjelom svijetu i osnovali veličanstvene civilizacije a svoj kontinent su smatrali kolijevkom ljudskog roda. 


Umjetnički prikaz legendarnog kontinenta Kumari Kandam

Koliko istine ima u predajama o ovom legendarnom kontinentu Kumari Kandam, ne znamo. Prema istraživačima na Indijskom Nacionalnom Institutu za Okeanografiju, razina mora je prije 14. 500 godina bila za 100 m manja odnosno prije 10. 000 godina za 60 m manja nego što je to danas. Prema njihovim tvrdnjama, nekoć je zaista postojala velika kopnena masa koja je povezivala Šri Lanku sa kopnenom Indijom. No, s porastom globalnog zagrijavanja između 12.000 i 10. 000 godina došlo je do naglog povećanja razine mora što je rezultat povremenih poplava koje su plavile okolna područja. Slične priče se javljaju i drugdje u svijetu, recimo Deukalionov potop 1600. god. pr. n. e, potop Lemurije koja je ležala u Pacifiku ali i na kraju same Atlantide. Sve su ove priče, prenosivši se usmenim putem s koljena na koljeno na kraju zabilježene kao Kumari Kandam.

No, postoji jedan dokaz koji podupire postojanje legendarnog kopna Kumari Kandam a to je Adamov Most bolje poznat kao Ramin Most). Napomena: Ja sam ovdje koristio doslovni prevod iz Adam's Bridge odnosno Rama's Brigde. Uglavnom, radi se o prolazu dugom 18 km koji leži u Palkovskom Moreuzu a koji povezuje Indiju sa Šri Lankom. Neki tvrde da je ovaj prolaz djelo ljudskih ruku koji je naravno kasnije potopljen dok snimci koje je načinila NASA-a nad tim područjem jasno govore da se radi o geološkoj formaciji ispod površine mora. 


                                                  Adamov Most između Indije i Šri Lanke

Postojanje ovog istog mosta ili prolaza se takođe pominje u jednoj antičkoj legendi. Naime, ono što NASA zove Adamov most to je za Indijce sasvim isti Rami'n most. Adamov Most je pomenut u hindu epu Ramayana, djelo koje prikazuje kronike glavnog božanstva Indije, Rame. Legenda kaže da je Raminu ženu Situ oteo 10-toglavi demonski kralj Ravana. Rama tada okupi veliku vojsku majmunolikih ljudi po imenu Vanara. Nakon što je saznao kako se Sita nalazi na otoku Lanka kao taoc, Rama odluči da ju spasi. No, kako nije mogao da svoju vojsku preveze preko okeana, savjetom koji je dobio od boga mora sazva svoju vojsku koja u 5 dana načini most odnosno prolaz preko okeana do Lanke. Most je bio sačinjen od kamena i debala koji su bili izuzetno čvrsti. Most je prema legendi bio 100 liga dug odnosno 555.6 km. Nakon što je most završen, Rama je uspješno preveo svoju vojsku Vanara gdje se sukobio sa Ravanom kojeg je ubio i naravno spasio svoju voljenu ženu Situ. Ova slika tamo lijevo prikazuje Vanare koje pomažu Rami da sagradi most.




Ramin most

Svaki mit, ma koliko on bio bajkovit ili fantastičan u sebi ima zrnce istine. Sada koliko je istine u legendarnom otoku Kumari Kandam koji se generacijama prenosi među Tamilcima i koji je zapisan u Tamilskim najstarijim legendama, ostaje tek da se sazna. Vrijeme, vrijeme zna sve odgovore. 

______________


The Lost Continent of Kumari Kandam

The Lost Continent of Kumari Kandam 
S originala preveo: Amar Tufo, 2015
Katedra za Arheologiju
Sarajevo

Popis literature i izvori koji su korišteni:

The Lost Continent of Kumari Kandam

Rama's Bridge: Where Modern Science and Ancient Myths Collide 

Kandha Puranam

Tamil people

Tamil language

Adam's Bridge

______________

Prilozi čitaocima:

Lemuria and Kumari Kandam

Džejms Čerčvord - Mu, iščezli kontinent

The story of Kumari Kandam is not regarded as just a story, but seems to be laden with nationalistic sentiments. It has been claimed that the Pandiyan kings of Kumari Kandam were the rulers of the whole Indian continent, and that Tamil civilisation is the oldest civilisation in the world. When Kumari Kandam was submerged, its people spread across the world and founded various civilisations, hence the claim that the lost continent was also the cradle of human civilisation. - See more at: http://www.ancient-origins.net/myths-legends/lost-continent-kumari-kandam-001941#sthash.ndKWqu5T.dpuf
Bhagavata-Purana, 10th Skanda
Bhagavata-Purana, 10th Skanda
Bhagavata-Purana, 10th Skanda
Share:

Pogledajte dokumentarac: Glasinačka kultura


Glasinačka kultna kolica danas u Pridoslovnom muzeju u Beću

Glasinačka kultura važi za jednu od naših najvažnijih kultura starijeg željeznog doba. Nastala u kasnom brončanom dobu oko 1300 - 900 god pr. n. ere kao Glasinačka grupa kasnog brončanog doba bez ikakve cezure svoj život nastavlja i u starije željezno doba poznata kao Glasinačka kultura. Glasinačka kultura se razvijala od osmog stolječa stare ere do trečeg stolječa stare ere. Svoj puni procvat je doživjela tijekom šestog poćetkom petog stolječa stare ere kada je njena bogata kneževska elita gospodarila trgovačkim putevima i trgovala sa bogatim grčkim svijetom. Kada je po prvi put Borivoj Čović u literaturu uveo sam termin Glasinačka kultura, arheologija je već tada obavila dobar dio svog posla, dovoljan da se moglo sa velikom pouzdanošću rekonstruisat svakodnevni život njenih nosilaca. U velikoj arheološkoj kampanji koja se sprovodila od 1888, 1890 zatim 1892 prekopalo se preko 1200 tumula gdje se naišlo kako na bogate kneževske tumule kakav je bio tumul i gradina na Ilijaku ali i ratničke grobove što je tadašnje stručnjake natjeralo na zaključak da se ovde radilo o bogatoj i močnoj aristokratskoj zajednici odnosno narodu. Tada je već sam Ćiro Truhelka pretpostavio da su nosioci glasinačke kulture bili iliriski narod Autarijati. Ovakvo mišljenje je kasnije i prihvaćeno imajuči na umu kako iste prvi put pominje grčki geograf Strabon koji kaže kako su Autarijati nekoč bili najmočniji i najsnažniji ilirski narod koji su imali svoja matična središta upravo na samom Glasincu. A onda krajem četvrtog i početkom trečeg stoljeća taj močni narod našao se pred velikim prijetnjama za opstanak, došlo je do depopulacije glasinačkog područja, smanjio se broj tumula, navala Kelta, najezda žaba koje su se kotile u oblacima i padale mjesto kiše, ratni sukobi samo su neke od teorija kojima se objašnjava misteriozni nestanak Autarijata. U izuzetno dobrom dokumentarcu Nova avantura obrađuje se Glasinačka kultura u kojoj imate prilike vidjeti bogat arheološki materijal po kojemu je ona i prepoznatljiva, narod koji ju je tvorio ali i pokušaje da se odgovori pitanje nestanka Autarijata kao nosioca glasinačke kulture. 



Više o Glasinačkoj kulturi vidi sljedeće stručne izvore:
Prahistorija jugoslavenskih zemalja, Tom IV: Brončano doba, Glasinačka kulturna grupa, Borivoj Čović strana 413 - 432
Prahistorija jugoslavenskih zemalja, Tom V: Željezno doba, Glasinačka kultura, Borivoj Čović strana 575 - 643.

O Autarijatima vidi:
Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba, Fanula Papazoglu,  Autarijati, strana 87
Historija Autarijata, Selmedin Mesihović,  Filozofski fakultet Sarajevo, 2014
Share:

Šta je Peplos a šta Himatijon?


Peplos je svečana odora ili ruho koje su nosile grčke žene. Nastao oko 5 vijeka prije Krista, u klasičnoj Grčkoj postaje glavna nošnja tadašnjih žena. Može se vidjeti sa gornje slike kako je Peplos doista izgledao. Nosio se sa rukama koje su bile otkrivene do iza lakata, na ramenu se nalazila fibula koja je bila pričvršćena i koja je držala gornji dio odjeće. Gornji dio je padao niz stomak do struka koji bi se vezao trakom tako da bi donji padao do nogu žene koja nosi peplos. Na već dobro poznatim Karijatidama koje su nosile arhitrav zbornice Sifinijca Kniđana, prikazane su u Peplosu kao glavnoj odori u koju su bile obučene. Inaće, Karijatide su spartanske zatvorenice dovedene u Atenu. 

_____________________



Himatijon je grčki tip odjeće ili ogrtač kojeg su nosili i žene i muškarci. Na slici je prikazan dorski himatijon. Nastao u periodu između 750 - 730 godine prije Krista, postaje ubrzo omiljena nošnja ali često nošena zajedno sa peplosom ili hitonom. Inaće, se razlikuje od rimske toge ne baš previše stim što je recimo na ovoj slici prikazan Grk koji nosi himatijon tako da je lijeva strana potpuno otkrivena a druga strana himatijona se prebaca preko desne ruke tako da se u hodu desnom rukom drži sama nošnja kako ne bi spala. 

Share:

My Twitter news

Popular Posts

Recent Posts

Unordered List

  • Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit.
  • Aliquam tincidunt mauris eu risus.
  • Vestibulum auctor dapibus neque.

Pages

Theme Support

Need our help to upload or customize this blogger template? Contact me with details about the theme customization you need.