Kolumne:
Piše: Amar Tufo
Filozofski fakultet Sarajevo
Katedra za Arheologiju
27, August 2015
Čudno je to u ovoj našoj zemlji kada se narodu našem pomene termin KULTURA. Ovaj narod se toga termina boji kao da im je to posljednji čas, kao da nikada ali baš nikada u životu svome nisu pročitali bonton pa niti bilo koju drugu potpunu lijevu knjigu koja nikakve veze sa svakodnevnim životom nema.
A evo nas sviju sada i opet nakon pune tri godine jebote, gledamo Zemaljski muzej, najvažniju kulturnu instituciju naše zemlje pod onim "krstom" što se križa sa naslovom svojim i na kojem stoji ironična ali poražavajuča istina: "ZATVORENO".
I šta sada, kako da mi uopšte predstavimo svoje kulturno nasljeđe kada tek rjetki, nazovimo ih tako, građani ove naše napaćene zemlje poznaju ona vremena kada su ovom zemljom Iliri vladali, kada su se razni ilirski narodi naseljavali ne samo u našoj zemlji nego diljem Jadranskih obala.
E ne zna to naš Bošnjo, ne zna Bošnjo šta su to Iliri, ne zna Bošnjo da Zemaljski muzej ponosno čuva posljednje posmrtne ostatke ILIJAČKOG KNEZA, onoga "gospodina" iz Željeznog doba naše zemlje koji tako ljubomorno prkosi svemu ili svim drugim narodima i arheološkim otkričima ove naše napačene zemlje.
Ah vidi mene, kako i da oćekujemo da će naš nadprosječno načitani Bošnjo i znati šta Zemaljski muzej čuva jebote, kada mu se cio život svodi na partije na kojemu Seka Aleksič ili Šaban Šaulić prolamaju "pod" od dobre zike a ni da se udostoji da uđe ili dođe Zemaljski muzej pa da vidi šta to on tako ponosno i ljubomorno već punih 120 godina ćuva.
Ma jok, boji se naš Bošnjo kada mu ovi pomenu termin "KULTURA" jer kada mu pomenu kulturno nasljeđe ili tiga zaostavština ove naše nam napaćene zemlje koja tako posno prkosi svim onim minulim i prohujalim vremenima koja su na bilo koji način ostavila ranu na zemlji njenoj, oni ratovi što ih Rimljani povedoše s Ilirima našim ili tiga hrabrim Batonom Dezidijatskim (6 - 9. god. n. e), pa one grčke kolonije prije Rimljana što se osnovaše diljem Jadrana od 7. pa do 3. sto. pr. n. e kada naša nam divna Hercegovina, jebote i u Helenizam bogme ušla zahvaljujuči našim D A O R S I M A.
Ništa to naš dragi Bošnjo ne zna? Ma ne do Bog upoznati ga malo dublje sa historijom ove nam naše napaćene zemlje gdje KULTURA u smrtnoj postelji leži jer nema ko da je obiđe niti da se brine o njoj. Jer Bošnjo je to dragi moj, Bošnjo je to kojeg čisto ovako uho zaboli za kulturu i ono bogato kulturno nasljeđe ove naše nam Bosne i Hercegovine.
Nikada nam veći šamar nisu mogli pružiti oni koji nam zemljom vladaju nego onda kada su nam zatvorili Zemaljski muzej, tu ponosnu i veličanstvenu instituciju kulture, svima neprocjenjivu, važnu i ponosnu. Ali me opet nisu uvjerili da rade zarad našeg dobra, zarad njegovih uvaženih stručnjaka što pošteno zaradiše novac svoj, znanjem i znojem svojim. A briga ovu vladu našu za tu kulturu našu. Kukava nam majka, pa jesmo li na ovo spali da tri godine bez muzeja budemo, bez kulture, bez obraza i imalo stida na ono što muzej tako ljubomorno čuva, onako ponosno onde stoji, hrabro i svima sada On (uvaženi Zemaljski muzej sviju nas sada pita):
E ne zna to naš Bošnjo, ne zna Bošnjo šta su to Iliri, ne zna Bošnjo da Zemaljski muzej ponosno čuva posljednje posmrtne ostatke ILIJAČKOG KNEZA, onoga "gospodina" iz Željeznog doba naše zemlje koji tako ljubomorno prkosi svemu ili svim drugim narodima i arheološkim otkričima ove naše napačene zemlje.
Ah vidi mene, kako i da oćekujemo da će naš nadprosječno načitani Bošnjo i znati šta Zemaljski muzej čuva jebote, kada mu se cio život svodi na partije na kojemu Seka Aleksič ili Šaban Šaulić prolamaju "pod" od dobre zike a ni da se udostoji da uđe ili dođe Zemaljski muzej pa da vidi šta to on tako ponosno i ljubomorno već punih 120 godina ćuva.
Ma jok, boji se naš Bošnjo kada mu ovi pomenu termin "KULTURA" jer kada mu pomenu kulturno nasljeđe ili tiga zaostavština ove naše nam napaćene zemlje koja tako posno prkosi svim onim minulim i prohujalim vremenima koja su na bilo koji način ostavila ranu na zemlji njenoj, oni ratovi što ih Rimljani povedoše s Ilirima našim ili tiga hrabrim Batonom Dezidijatskim (6 - 9. god. n. e), pa one grčke kolonije prije Rimljana što se osnovaše diljem Jadrana od 7. pa do 3. sto. pr. n. e kada naša nam divna Hercegovina, jebote i u Helenizam bogme ušla zahvaljujuči našim D A O R S I M A.
Ništa to naš dragi Bošnjo ne zna? Ma ne do Bog upoznati ga malo dublje sa historijom ove nam naše napaćene zemlje gdje KULTURA u smrtnoj postelji leži jer nema ko da je obiđe niti da se brine o njoj. Jer Bošnjo je to dragi moj, Bošnjo je to kojeg čisto ovako uho zaboli za kulturu i ono bogato kulturno nasljeđe ove naše nam Bosne i Hercegovine.
Nikada nam veći šamar nisu mogli pružiti oni koji nam zemljom vladaju nego onda kada su nam zatvorili Zemaljski muzej, tu ponosnu i veličanstvenu instituciju kulture, svima neprocjenjivu, važnu i ponosnu. Ali me opet nisu uvjerili da rade zarad našeg dobra, zarad njegovih uvaženih stručnjaka što pošteno zaradiše novac svoj, znanjem i znojem svojim. A briga ovu vladu našu za tu kulturu našu. Kukava nam majka, pa jesmo li na ovo spali da tri godine bez muzeja budemo, bez kulture, bez obraza i imalo stida na ono što muzej tako ljubomorno čuva, onako ponosno onde stoji, hrabro i svima sada On (uvaženi Zemaljski muzej sviju nas sada pita):
A ŠTO ĆE NAMA TA KULTURA?
No comments:
Post a Comment