Pogledajte dokumentarac: Glasinačka kultura

Glasinačka kultna kolica danas u Pridoslovnom muzeju u Beću

Glasinačka kultura važi za jednu od naših najvažnijih kultura starijeg željeznog doba. Nastala u kasnom brončanom dobu oko 1300 - 900 god pr. n. ere kao Glasinačka grupa kasnog brončanog doba bez ikakve cezure svoj život nastavlja i u starije željezno doba poznata kao Glasinačka kultura. Glasinačka kultura se razvijala od osmog stolječa stare ere do trečeg stolječa stare ere. Svoj puni procvat je doživjela tijekom šestog poćetkom petog stolječa stare ere kada je njena bogata kneževska elita gospodarila trgovačkim putevima i trgovala sa bogatim grčkim svijetom. Kada je po prvi put Borivoj Čović u literaturu uveo sam termin Glasinačka kultura, arheologija je već tada obavila dobar dio svog posla, dovoljan da se moglo sa velikom pouzdanošću rekonstruisat svakodnevni život njenih nosilaca. U velikoj arheološkoj kampanji koja se sprovodila od 1888, 1890 zatim 1892 prekopalo se preko 1200 tumula gdje se naišlo kako na bogate kneževske tumule kakav je bio tumul i gradina na Ilijaku ali i ratničke grobove što je tadašnje stručnjake natjeralo na zaključak da se ovde radilo o bogatoj i močnoj aristokratskoj zajednici odnosno narodu. Tada je već sam Ćiro Truhelka pretpostavio da su nosioci glasinačke kulture bili iliriski narod Autarijati. Ovakvo mišljenje je kasnije i prihvaćeno imajuči na umu kako iste prvi put pominje grčki geograf Strabon koji kaže kako su Autarijati nekoč bili najmočniji i najsnažniji ilirski narod koji su imali svoja matična središta upravo na samom Glasincu. A onda krajem četvrtog i početkom trečeg stoljeća taj močni narod našao se pred velikim prijetnjama za opstanak, došlo je do depopulacije glasinačkog područja, smanjio se broj tumula, navala Kelta, najezda žaba koje su se kotile u oblacima i padale mjesto kiše, ratni sukobi samo su neke od teorija kojima se objašnjava misteriozni nestanak Autarijata. U izuzetno dobrom dokumentarcu Nova avantura obrađuje se Glasinačka kultura u kojoj imate prilike vidjeti bogat arheološki materijal po kojemu je ona i prepoznatljiva, narod koji ju je tvorio ali i pokušaje da se odgovori pitanje nestanka Autarijata kao nosioca glasinačke kulture. 

Više o Glasinačkoj kulturi vidi sljedeće stručne izvore:
Prahistorija jugoslavenskih zemalja, Tom IV: Brončano doba, Glasinačka kulturna grupa, Borivoj Čović strana 413 - 432

Prahistorija jugoslavenskih zemalja, Tom V: Željezno doba, Glasinačka kultura, Borivoj Čović strana 575 - 643.

O Autarijatima vidi:

Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba, Fanula Papazoglu,  Autarijati, strana 87

Historija Autarijata, Selmedin Mesihović,  Filozofski fakultet Sarajevo, 2014

Share:

Read More

Šta je Linux ?

" Linux je kernel koji pogoni linuxoliku distribuciju odnosno operativni sistem baziran na Linux kernelu ili GNU/LINUX "

Priča o Linux-u poćela je ne tako davno. Godine 1991 student završne godine računalnih nauka Helšinskog univerziteta Linus Torwalds je duže vremena radio na svom projektu koji će promjeniti svijet računalstva zauvijek. Torwalds je radio na univerzalnom kernelu za buduči operativni sistem koji je imenovao Linux. Kada ga je objavio 1991 godine sa njegovih 10 000 linija koda, nije ni sanjao da će njegov kernel pogoniti više od 700 operativnih sistema baziranih na Linux kernelu koje danas poznajemo kao Linuxolike distribucije ili jednostavno Linux operativni sistem kako večina ljudi koristi ovaj pojam. Svakako treba napomenuti kako Linux sam po sebi nije operativni sistem nego kako sam već i naveo predstavlja ime kernela koji pogoni operativni sistem ili distribuciju. Da bi se sprečila pogrešna upotreba Linux termina kao operativnog sistema računalni programer i osnivač GNU fondacije Richard Stallman je kasnije ukazao na pogrešnu interpretaciju i upotrebu samog pojma Linux te rekao kako sam pojam Linux ne može predstavljati operativni sistem ali ukoliko upotrebite pojam GNU/LINUX tada imate operativni sistem kojeg pogoni istoimeni kernel, tada je upotreba pojma valjana. Na kraju zapamtite da je Linux samo kernel koji pogoni linuxoliku distribuciju odnosno operativni sistem baziran na Linux kernelu ili GNU/LINUX.

Napomena: Ovaj tekst je isključivo autorski te odražava autorovo poimanje značenja termina Linux. Autor smatra da se terminom Linux označava kernel ali da nikako isti ne može predstavljati operativni sistem. No upotrebom pojma GNU/Linux dobijamo operativni sistem odnosno distribuciju zasnovanu na Linux kernelu u pravom smislu te riječi.

Za više o GNU operativnom sistemu pročitaj ovdje:
http://www.gnu.org/gnu/linux-and-gnu.html

Velika zabluda: Jeli Linux ili GNU/Linux
http://www.howtogeek.com/139287/the-great-debate-is-it-linux-or-gnulinux/

Share:

Read More

Prelazite s Windows-a na Linux, onda upamtite ovih 10 stvari.

Bitka između Windows-a i Linux-a nije ništa novo ovih dana i ta bitka još uvijek traje. Posebice kada se uzme u obzir kako windowsaši smatraju da je Linux znatno komplikovaniji. Istina, prelaz na Linux nije nimalo jednostavna stvar s obzirom da se od vas traži osnovno poznavanje samog pojma Linux ali i pojma GNU/LINUX. Svakako trebate imati na umu da migracija na Linux nije i nemoguća te vam stoga donosim ovih 10 stvari koje trebate imati na umu prije nego li zamjenite vaš Windows s Linuxom. 

1. Postoji ogromna razlika između Linux-a i Windows-a

Trebate imati na umu kako je Linux potpuno različit operativni sistem od svoje konkurencije Windows-a te kao takav ima i niz bitnih karakteristika koje Windows nema. Menađer datotekama, format datoteka koji je recimo kod Ubuntu-a .deb ali ne i .exe, i najvažnije od svega, Linux uopće nije operativni sistem.

2. Odaberite vašu omiljenu Linux distru

Trebali biste utvrditi koju Linux distru želite koristiti ili trebate koristiti. Svakako će prevagnuti vaše potrebe bilo da ste developer ili prosječni korisnik koji je tek odlučio da zaplovi vodama Linux-a onda svakako trebate probati Linux Mint, Debian, Open Suse ali svakako trebate znati da je Ubuntu trenutno najpopularnija Linux distribucija.

3. Napravite Back-Up

Da vam se ne bi desilo da izgubite dragocjene podatke koje ste akumulirali na vaše Windows računalo već duže vremena, svakako si napravite rezervnu kopiju ili jednostavno podatke uplodujte na vaš omiljen server. Sada je vrijeme cloud tehnologija kada se svi naši podaci nalaze u oblaku onda zašto ne biste probali sa MediaFire-om koji vam nudi besplatnih 50 GB prostora a sve što treba da uradite je da se ulogate sa vašim facebook nalogom i započnete da koristite vaš oblak podataka. 

4. Podrška hardvera

Ćesto puta čujete u društvu koje iz neznanja mrmlja o Linux-u pa kažu kako Linux ne podržava hardver. Linux distribucije u svojim ranijim izdanjima nisu u potpunosti podržavale hardver njihovih proizvođaća što se je definitivno i promjenilo i sada skoro sav vaš hardver funkcioniše daleko bolje nego li na Windows-u. Ali za svaki slučaj provjerite. Skinite vašu omiljenu .ISO sliku distribucije, zapržite na CD, botajte iz live režima rada i moči ćete vidjeti da li je sav vaš hardver podržan. Prilično kul.

5. Zašto želite migrirati s Windows-a na Linux

Jako bitno pitanje koje svaki poćetnik u svijetu Linux-a treba sa samim sobom da rasčisti jeste i ovo: "Kojom svrhom migrirate u Linux". Ukoliko ste prosječan korisnik, entuzijazista, osoba željna novog znanja i novog iskustva onda vam svakako preporučujem da vašu Linux avanturu započnete s Ubuntu Linuxom jer je između ostalog namjenjen poćetnicima koji se tek upoznaju s Linuxom iako je Linux Pupy, distribucija bazirana na Ubuntu daleko bolja ponuda u ovom domenu od svog domačina. Ali ako prelazite na Linux samo da biste se uvjerili kako Linux nije tako komplikovana stvar kako njeni pobornici govore ili da biste dokazali kako je Linux lošiji nego li Windows onda mi je izuzetno žao što ću vas razočarati i kazati vam da nećete uspjeti. Linux je stvar izbora ali ne i prisile.

6. Naučite koristiti Linux aplikacije

Dobra večina popularnih Windows aplikacija se nalazi u svim softverskim centrima Linux distribucija ili jednostvano vam dođu predinstalirane. Tu svakako valja istači Mozilla Firefox, Google Chrome iako je Chromium preporučen, VLC Media Player, Audacity, ali i skupina razvojnih alata za one napredne korisnike i developere. 

7.  Napravite dual boot režim rada

Kada sam prvi put zaplovio Linux vodama tada sam se i susreo sa svojom prvom Linux distribucijom a to je Ubuntu. Iako sam tada bio jako neiskusan Linuxaš napravio sam najbolji izbor, nisam dirao Windows uopšte nego sam pokraj njega instalirao Ubuntu Linux i onda sam mogao da odaberem koji sistem da koristim, napravio sam dual boot. Tako sam se naučio osnovama Ubuntu Linux-a i kada sam konačno bio spreman da napravim migraciju što sam na kraju i učinio Ubuntu Linuxom sam zamjenio Windows i puno toga i naučio. Pa eto učite i vi iz mog primjera. 

8. Koristite third-party aplikacije

Danas skoro svaka popularna Linux distra korisniku omogučava da izvede sigurnu mograciju i instalaciju sistema bez imalo poteškoća ili straha da njegov hardver neće biti podržan te da bi morao možda nešto ručno kasnije podesiti. No u svakom slučaju da vaša Linux distribucija nema integrisanu skupinu alata za migraciju onda svakako naučite koristiti MoveOver 4, Deskop Migration Agent ili njima slične koje će vam pomoči u vašoj namjeri. 

9. Naučite koristiti Linux komande

Većina korisnika misli o Linux-u kao tamnom monitoru sa crnom pozadinom na kojem se izlistavaju neke čudne komande sa zelenim tekstom. Istina, komande koje Linux koristi su isključivo za napredne korisnike koji ne žele da se zamaraju sa grafičkim verzijama istih aplikacija kojima komanda odgovara. Recimo u mom slučaju kada instaliravam SDL razvojnu biblioteku to obavim preko jedne kratke meni jednostavne komande u terminalu i to je sve. Trebate svakako znati kako su komande ponekada daleko brže nego li aplikacije sa grafičkim interfejsom. 

10. Naviknite se na Linux

Isprva će vam biti doista teško da se naviknete na Linux, na novije okruženje te će vam Windows istina zafaliti. Govorim iz svog iskustva. Ali kako vrijeme bude prolazilo i vi budete učili novije stvari u vezi Linux-a sve će vam manje i manje Windows zafaliti da ćete na kraju i sami promicati korištenje Linux-a gdje god vam se za to ukaže prilika, bit ćete zadovoljni samim sobom i novim znanjem i iskustvom koje ćete moči da podjelite s vama sličnim ljudima koji takođe koriste Linux u svakodnevnom životu bez imalo nostalgije u vezi Windows-a. A ukoliko ikada zapnete tu je zajednica ljudi koja se okuplja oko svake distribucije spremna da vam ukaže bilo kakvu pomoč koju zatrebate bilo kada i da odgovori na bilo koje vaše pitanje koje imate u vezi Linux-a i vaše distribucije. I na kraju: 

" Živi slobodno, mudro biraj, biraj Linux. "

Share:

Read More

Šta je Peplos a šta Himatijon?

Peplos je svečana odora ili ruho koje su nosile grčke žene. Nastao oko 5 vijeka prije Krista, u klasičnoj Grčkoj postaje glavna nošnja tadašnjih žena. Može se vidjeti sa gornje slike kako je Peplos doista izgledao. Nosio se sa rukama koje su bile otkrivene do iza lakata, na ramenu se nalazila fibula koja je bila pričvršćena i koja je držala gornji dio odjeće. Gornji dio je padao niz stomak do struka koji bi se vezao trakom tako da bi donji padao do nogu žene koja nosi peplos. Na već dobro poznatim Karijatidama koje su nosile arhitrav zbornice Sifinijca Kniđana, prikazane su u Peplosu kao glavnoj odori u koju su bile obučene. Inaće, Karijatide su spartanske zatvorenice dovedene u Atenu. 

_____________________

Himatijon je grčki tip odjeće ili ogrtač kojeg su nosili i žene i muškarci. Na slici je prikazan dorski himatijon. Nastao u periodu između 750 - 730 godine prije Krista, postaje ubrzo omiljena nošnja ali često nošena zajedno sa peplosom ili hitonom. Inaće, se razlikuje od rimske toge ne baš previše stim što je recimo na ovoj slici prikazan Grk koji nosi himatijon tako da je lijeva strana potpuno otkrivena a druga strana himatijona se prebaca preko desne ruke tako da se u hodu desnom rukom drži sama nošnja kako ne bi spala. 

Share:

Read More

SDL Programiranje i nešto novo!

Obzirom da mi je situacija poprilično zadovoljavajuća kada je riječ o ispitima koje sam polagao nedavno a za koje ću uskoro da ovdje podnesem izvještaj kako je sve prošlo, odlučio sam da ponovo zaplovim vodama programiranja i konačno dovršim svoju igricu na kojoj već tako dugo radim. Glavni cilj mi je ovladati programskim jezikom C++ kojim i pišem svoju igricu a glavna platforma na kojoj se igra zasniva jeste Ubuntu Linux 14.10! Zašto? Odgovor je jako jednostavan i krajnje jasan. Sa izuzetnom lahkočom mogu da instaliram sve potrebne biblioteke tipa lib_SDL, zatim lib-SDL_TTF za render i manipulaciju fontovima, image_SDL za manipulaciju slikovnim datotekama i tako dalje. Uglavnom, sve navedene i prijeko potrebne biblioteke se mogu lahko instalirati preko Ubuntu terminala i dobra stvar je ta što koristeći GNU/G++ kompajler mogu lahko da uvežem i kompajliram SDL_C++ program bez potebe da instaliram bilo kakav IDE-e. Ne treba mi razvojno okruženje, sve što trebam je terminal i poznavanje C++ programskog jezika. Pošto sam vas uveo u ovaj svoj plan evo da vas i upoznam sa svojom igrom. Odmah jedna mala napomena, nemam trenutno nikakvih aktuelnih screen šotova za pokaz šta je dosada napravljeno. Uglavnom se radi o 2D platformeru sa poprilično zanimljivom scenarijom i jako privlačnim scenarijom sa scrolling efektom. No, da ne bih išao predaleko  ovde ću za sada stati jer do ovoga ima puno posla da se pređe prije nego li ovakva igra ugleda svjetlo dana. Dobra stvar je ta što sam odabrao Linux Ubuntu jer mi je to glavni cilj. Mislim, Linux u osnovi nema puno aplikacija kakve postoje na Windows-u što je s jedne strane dobra stvar a s druge opet loša jer nekompatibilnost i nepostojanje "kvalitetnih" aplikacija koje Windows korisnici pokreću svaki dan u svakodnevnom životu je jedan od nedostataka Linux porodice sistema. Ali nemojmo tražiti mane. Ja sam najavio poćetak svoje nove avanture u programiranju sa ciljem da ovladam C++ programskim jezikom i konačno napišem svoju prvu igru koja će se pokretati na Linux-u ali biti kompatibilna sa svim vodećim platformama uključujući Windows i Mac. Nešto više o ovome ćemo u skorije vrijeme pisati detaljnije. Za sada od mene toliko.

Share:

Read More

Tko je bio Tokugawa Ieyasu?

Tokugawa Ijasu (1543 - 1616), osnivač i prvi šogun Tokugawa šogunata. Njegovo pravo ime je Matsudaira Takechiyo ali svima bolje poznat kao Tokugawa Ijasu. Sin je Matsudaire Hirotade, daimya Mikawe i Matsudaira klana i njegove žene Lady Oday, kčerke vladajučeg gospodara i samuraja Mizuno Tadamase. Tokugawin šogunat je stupio na snagu oko 1603 godine samo dvije godine nakon slavne bitke kod Isekigahare koja se odigrala oko 1600 godine. Pošto se uspješno dokazao u bitci kod Nagašina, 1575 godine, kada se borio na strani Oda klana čiji je član dugo vremena i sam bio uz njihovog slavnog samuraja i gospodara Odu Nobunagu, ohrabren uspjesima u toj bitci i  neuspjesima ostalih gospodara da se dokopaju trona, Tokugawa pokreće svoju ratnu ofanzivu. Uvidjevši slabost tada jako mladog nasljednika trona, Toyotomija Hideyoshia, Tokugawa zadaje posljedni udarac vladajučim elitama, dolazi do zavade klanova, izbija građanski rat i buna koja na kraju dovodi do slavne bitke kod Isekigahare oko 1600 godine. Tokugawa je čistio sve svoje prethodnike i tako sebi osiguravao siguran put do trona i ultimativne titule ŠOGUN koju će na kraju i dobiti. No, na tom putu, imao je još samo jednog ozbiljnog, ne tako previše ratno iskusnog protivnika a to je bio Išida Mitsunary, daimyo Sawayama provincije. Istakavši se u seriji napada u  Chūgoku regiji gdje asistirao svome gospodaru da preuzme vojnu kontrolu nad tim regionom, Hideyoshi je kasnije proglasio Mitsunaria svojim zaštitnikom i bugyom, glavnim administratorom. Međutim, u pismu koje je Mitsunari uputio Hideyoshiu a u kojem on iskazuje nevjeru pojedinim generalima gdje pominje i moguću zavjeru protiv Hideyoshia u kojoj su učestovali tada jaki gospodari obližnjih regija među kojima pominje i samog Tokugawu, Mitsunari dovodi do zavjere protiv Tokugawe koja ga je na kraju natjerala da vojno interveniše i svoj cilj sprovede do kraja. Iako su se dvojica vojskovođa i samuraja ranije sretala u bitkama ali u glavnom na istoj strani, bitka kod Isekigahare je imala jako loše karte za Mitsunaria i pokazala se kao njegov največi neuspeh koja mu je na kraju donjela smrt i uzela život. Mitsunari je poginuo oko 1600 godine gdje mu je odsječena glava, njegova vojska je bila rastjerana na sve strane i bila je to odlučujuća bitka koja je Tokugawi donjela titulu ŠOGUNA, gospodara cjelog Japana. Tokugawa je umro 1616 godine u 73 godini a nasljedio ga je njegov sin Tokugawa Hidetada. Nakon Tokugawinog ratnog trijumfa uspostavljen je Tokugava-šogunat koji je Japanom vladao punih 250 godina. Nakon Tokugawine smrti i dolaska njegova sina Hidetade na vlast, u Japanu su se dizale manje narodne bune koje opet  nisu predstavljale tako veliku pretnju za Tokugawin šogunat niti su remetile vojne i strateške ciljeve vladajuće elite a koje su Japanu donjele ujedinjenje zavađenih elita, mir, dugogodišnji prospoeritet i uspomenu na ratni trijumf jednog od največih vojskovođa i samuraja drevnog Japana, samuraja po imenu Tokugawa Ieyasu.

Share:

Read More

Sepuku

Ritualni bodež Wakizaši kojim se izvršava SEPUKU

"Dobar arheolog je onaj arheolog koji voli davnu prošlost svoje zemlje a poznaje prošlost druge zemlje"

Amar Tufo, 2015

Kažu ljudi ćesto: "Ne zanima te prošlost svoje zemlje, svoju historiju ne znaš a tuđu razvaljuješ". Nisam ja kriv što je tuđa historija i davna prošlost zanimljiva. Ma šalu na stranu, volim ja prošlost naše nam BiH. Volim i Ilire i vjerovatno ću se kao arheolog baviti problematikom ilirskog naroda Autarijata i glasinačke kulture koja im se pripisuje. Ali o tom po tom. Ovde ne govorimo ni o Ilirima ni o glasinačkoj kulturi niti bilo ćemu što ima veze sa našom zemljom, ovo je historija Japana. 

______________________

Nekada oko 1600 godine u antičkom Japanu se desila jedna od odlučujućih bitaka te zemlje. Rastrgana građanskim ratom i nezadovoljstvom lokalnih gospodara koji su bili gladni za prestoljem i vlašću te su sve činili da se dokopaju što boljih pozicija pa čak i samoga trona. Godine 1575 desila se slavna bitka kod Nagašina gdje je lokalni daimyo i tada jedan od vodečih samuraja Oda Nobunaga poveo bitku koja je po njemu trebala biti odlučujuća da zadrži svoj šogunat i isti produži, propao je neuspjehom. Stjeran u kut, nemočan da se bori sam, okreće se ni manje ni više do tada već jako uspješnom vojskovođi po imenu Tokagawa Iyeasu. Dok su njih dvojica spremala plan podjele Japana na manje provincije kojima bi oni zajednički upravljali, u prestolnici su se pripadnici Takešijo klana spremali na finalni udarac i zavjeru koja bi trebala da Takešijo klanu donese pobjedu. Međutim, taktika i iskustvo kojima je vladao Tokagawa nakon bitke kod Isekigahare učiniće ga najmočnijim vojskovođom, samurajom i vladarom cjelog Japana. Oko 1603 godine, nakon što je porazio i Odu Nobunagu i svog protivnika Išidu Mitsunarija, koji je kažnjen smrču, Tokagawa proglašava definitivnu pobjedu i dobija titulu ŠOGUN. Njegova porodica će vladati Japanom narednih 250 godina. No, Tokagawin trijumf u ratu, imao je i posljedice iz prošlosti koje su ga proganjale sve do 1616 godine kada je umro u svojoj 73 godini. Oko 1575 godine, samo nekoliko godina nakon bitke kod Nagašina, Tokagawin stariji sin Matsudaira Nobuyasu je osuđen kaznom smrču i bio je primoran da izvrši SEPUKU. Matsudaira je navodno učestvovao u izdaji protiv Ode Nobunage kada ga je napao u njegovom Nagoya dvorcu. 

Mitsudaira izvršava SEPUKU dok se njegov otac Tokagawa sprema da mu odrubi glavu

Imajuči na umu da se radi o vremenu samuraja, vremenu kada je antički Japan bio pod vlašću šoguna čija vojska bila sačinjena od elitnih i vrlodobro istreniranih samuraja koji su bili spremni dati život za svoga gospodara nije čudo što je Tokagawa "ubio" svoga sina iako se iz izvora navodi da nije imao izbora. Prema Bušido-kodeksu, ukoliko samuraj obeščasti ili izda svoga gospodara (daimyo) izricala bi mu se kazna činjena samoubistva ili bolje poznata kao SEPUKU. To je jedan od načina na koji je samuraj izažavao svoju odanost i poštovanje prema svome gospodaru. Kako se ona izvršavala? Samuraj koji se srema počiniti sepuku obično uza se ima ritualni bodež po imenu wakizaši. Stomak mu je otkriven te se wakizašijem reže s dna ka vrhu i s desna u lijevo. Sepuku se obično izvršava u prisustvu bliske osobe koja osuđeniku odsjeca glavu kako bi smrt bila što brža. Gornja slika prikazuje Mitsudairu koji izvršava sepuku dok mu njegov otac Tokagawa odsjeca glavu. Posljednja SEPUKA je počinjena 1873 godine da bi ju kasnije Japan i zvanično zakonom zabranio. Ona nije u potpunosti izumrla te se i danas u Japanu privode ljudi koji su iz nekog nezadovoljstva i neuspjeha pokušali izvšiti SEPUKU ali im to nije pošlo za rukom te su nekom srečom preživjeli a ima ih koji je doista u cjelosti počine i tako napuste ovaj svijet za sva vremena. Kako bilo da bilo, nadamo se da nitko od nas neće pokušati ovo kod kuće barem niko od nas nema ni katanu niti wakizaši. Kako god, ne pokušavajte ovo kod kuće.

Share:

Read More