Piše: Amar Tufo
E-mail: amartufotm@gmail.com
Arheologija je divna struka i biti arheolog posebice danas je izvrstan poziv. Uvijek ste na terenu, kopate, koristite se totalnom stanicom, lidarom, crtate, pišete stručne radove, izvještaje s terena itd. U realnosti arheologija je dosta kompleksna struka koja nastoji da odgovori na pitanje porijekla ljudske vrste, koja se bavi materijalnim ostacima određene grupe ljudi ili zajednice, te rekonstruiše cio njihov život na osnovu ne samo materijalnih ostataka nego i duhovnih i kulturnih običaja. Arheologija je u posljednjih tridesetak godina dosta uznapredovala te se sve više koriste savremene metode prilikom iskopavanja određenih lokaliteta kako bi se izbjegla devastacija kulturnog nasljeđa ali u suštini mnogo toga zavisi od samog arheologa, ponajviše u interpretaciji određenih nalaza. Kao i svaku drugu struku, arheologiju takođe prate neki mitovi a ja sam odabrao pet mitova koji postoje u arheologiji a koji mogu a i ne moraju biti tačni.
1. Šta je to Arheologija?
Arheologija je izuzetno kompleksna nauka gdje arheolozi nastoje odgovoriti pitanja postanka i porijekla ljudske vrste, odakle smo?, ko smo?, zašto smo ovdje?, kako su izgledale prve primitivne ljudske zajednice pa i prvi ljudi?, kojim su to jezicima oni govorili?, kakve su građevine pravili?, i na kraju šta su ostavili za sobom?. Sva ova pitanja su u domenu arheologija koja upravo na osnovu materijalnih ostataka i arheoloških iskopavanja rekonstruiše određene periode ili život određene zajednice. Kao i svaka druga nauka i arheologija surađuje sa drugim pomočnim naukama kao što je: Geologija, Antropologija, Geofizika, Arheozologija, Arheobotanika i druge koje joj olakšavaju rad na terenu i efikasno dolaženje do željenih rezultata u kratkom vremenskom periodu. U osnovi, Arheologija je i izuzetno skupa nauka tako da arheološka iskopavanja ovise kako o novcu tako i o logistici koja mora biti dobro pripremljena da bi se pojedina arheološka iskopavanja izvela kako treba. Pa na osnovu svega ovoga, pogledajmo šta je to Arheologija?
Arheologija je dakle nauka koja sustavno istražuje, proučava i objašnjava porijeklo ljudske vrste na osnovu materijalnih ostataka, izrađevina koje je čovjek ostavio u svom okolišu. To mogu biti kako keramičke posude, oruđe i oružje, arhitektura, različiti oblici nastambi ali i kulturno-pogrebni običaji koji odlikuju jednu zajednicu itd. Na osnovu svih ovih nalaza, arheolozi su u stanju dati adekvatnu interepretaciju ali i rekonstrukciju jednog cijelog perioda za koji arheolozi pretpostavljaju da je izgledao onako kako oni smatraju. Primjer bi bila rekonstrukcija Krapinskog Neandertalca iz Lijepe Naše (Krapina, Hrvatska) kojeg je otkrio 1889 Dragutin G. Kramberger.
Slika1: Rekonstrukcija Krapinskog Neandertalca (Izvor: http://www.mkn.mhz.hr/)
Tako su arheolozi u stanju na osnovu kako arheoloških pa tako i historijskih podataka, rekonstruirati cijelokupnu građevinu ili grad onako kako je on mogao doista izgledati: primjera radi Babilon u Mezopotamiji (danas Irak).
Slika2: Rekonstrukcija grada Babilona (Izvor:http://www.dkfindout.com/uk/history/mesopotamia/babylon/ )
2. Arheolozi nisu historičari?
Kada kažete ljudima da ste arheolog vjerovatno vas neće razumjeti ili će vas upitati jel kopate piramide, a ima li dinosaura? Da se odmah razumijemo, velika je razlika među arheolozima i historičarima. Evo nekih od njih. Prvo arheolozi obuhvataju široke periode istraživanja i to od paleolita, neolita, ranog brončanog doba, srednjeg brončanog, kasnog brončanog doba pa sve kroz starije željezno doba do mlađeg željeznog doba. Mogao sam samo da kažem da se arheolozi bave periodom prije pisanih izvora odnosno prahistorijom dok se historičari bave periodom pisanih izvora, odnosno Grčko-Rimskom civilizacijom te modernom historijom. Historičari nisu u stanju interpretirati pojedine prahistorijske nalaze kao što je recimo u našoj zemlji: Varvara kod Rame, višeslojno prahistorijsko nalaziše naseljeno još od Eneolita čija je faza Varvara C istovjetna sa Prelaznom zonom ili Posuškom kulturom. ili Glasinačka kultura koja je izuzetno poznata u svijetu čiji su nosioci bili Autarijati a koja je istovjetna sa kneževskim grobovima Atenica-Novi Pazar i dodao bih još recimo Mikena (1450. prije Krista), utvrđeni kiklopski grad koji odgovara onome u Hrvatskoj, Mušego Monkodonj (1300. prije Krista) itd. Arheolozi, kao što vidite, pružaju kulturne analogije između pojedinih kultura, gradova ili recimo nalaza na osnovu kojih su u stanju povući kontakte koji su se dešavali između takvih zajednica bilo da su oni kulturnog ili trgovačkog tipa ili nekog sasvim drugog. Stoga, arheolozi nisu historičari.
3. Arheolozi ne tragaju za magičnim blagom?
Ovo je pomalo škakljiv mit koji postoji u arheologiji a odnosi se na to da se arheolozi veoma često predstavljaju kao pljačkaši grobova koji tragaju za Zavjetnim Kovčegom (upitno da li je ova relikvija ikada postojala), Kristalnim Lubanjama ili Svetim Gralom (pehar iz kojeg je Isus pio na Posljednjoj večeri), raznim drugim kojekakvim artefaktima kojima se pripisuju razorne moći ili čak eliksir vječnog života. Tako se priča za Kristalne lobanje kojih ima trinaest i onaj koji ih nađe bit će mu ispunjena jedna velika želja. Jedino su tri lobanje takve do sada pronađene tako da je i dalje potraga za ostalih deset. Tako isto imate pomenut Zavjetni kovčeg u priči o padu grada Jerihona (1400. prije Krista) pa i o tome kako ga je negdje sačuvao prorok Ezikijel i do one slavne kako leži ispod Jerusalema u ostacima Solomonovog hrama. Njegova se lokacija još uvijek ne zna te je upitno da li je kovčeg doista ikada bio zlatan kako stoji u Biblijskom opisu, te je li uopšte postojao? Ova lista bi bila poduga obzirom da postoje na hiljade skrivenih blaga i artefakata koje bi tek trebalo otkriti tako da ovdje se to ne mora navoditi. Arheolozi doista kopaju grobnice ali još nikada niti jedan arheolog nije pronašao artefakt koji ima neku magičnu moć ili kojekakav pehar koji bi mu obezbijedio vječni život. Osim toga ovo nije film Indiana Jones and the last crusade (U njemu je prikazan Sveti gral kao pehar dok jedna verzija Keltske priče o kralju Arturu ga opisuje kao kamen).
Lijevo: Zavjetni kovčeg - Sveti gral: Desno
Kristalna lubanja
4. Arheolozi ne proučavaju dinosauruse?
Iako su dinosaurusi jako interesantni, proučavati ova strahovita bića koja su se pojavila tijekom Trijasa (oko 240. miliuna godina prije starije ere) je nešto zaista fascinantno. Ali da vas odmah razočaram to arheolozi ne rade te nam dinosaurusi ne spadaju u domen struke. Njima se prvenstveno bave palentolozi koji na osnovu njihovih fosilnih ostataka tragaju za prvim primjercima dinosaurusa baš kao što mi arheolozi tragamo za tzv. Izgubljenim linkom u ljudskoj evoluciji ili prvim čovjekom ako vam je lakše. Konvencionalno se u arheologiji uzima početak ljudske vrste sa pramajkom Lucy (stručno: Australopithecus afarensis) čija je starost procijenjena C14 metodom datiranja na oko 3.2 milijuna godina. Tako isto i palentolozi tragaju za starijim dinosaurusima od onih prvotno poznatih nauci. Prije se smatralo da su se dinosaurusi pojavili tek u periodu kasne Jure oko 145 milijuna godina ali se sada ta granica pomjerila u period ranog Trijasa oko 245 milijuna godina, svega pet milijuna godina nakon velikog Permijanskog izumiranja (oko 250 milijuna godina) kada je izumrlo skoro 95% svih živih vrsta na Zemlji. Iako dobra večina arheologa izuzetno dobro poznaje ove geološke periode i relativno i dinosauruse čiji su nam fosili podjednako važni za razumijevanje prvih životinja na Zemlji, mi se u osnovi njima ne bavimo te taj posao prepuštamo palentolozima. Ali u svakom slučaju, znanje nije na odmet.
5. Arheologija nije tako lagana struka?
Čujete veoma često u društvu omalovažavanje ovakve struke ili upoređivanje arheologije sa historijom, ali nije to tako. Mnogi studenti tehničkih smijerova smatraju kako arheolozi samo kradu Bogu dane, mehanički štrebaju, nikada ništa ne rade, ne idu na terene ili nikada ništa ne računaju niti prave što je naravno pogrešno. Veoma pogrešno jer se radi o izuzetno zanimljivoj struci koja ponekada zna da bude veoma teška, izazovna gdje morate povezivati razne nalaze pojedinih kultura, pronalaziti srodne veze, odnosno analogiju između dvije kulture ili zajednice (primjer: Glasinac - Atenica - Novi Pazar 6. st. prije Krista), ili veoma često morate davati svoje kritičko mišljenje, relativnu kronologiju za pojedine nalaze kako bi pojedini profesori stekli uvid u vaš način razmišljanja i snalaženja unutar Arheološke okoline. Jesam li zaboravio napomenuti da je arheologija kao nauka izuzetno skupa te organizovati jedan arheološki teren, treba vam osim masnog novca i pofina papirologija koja može trajati sedmicama od izdavanja dozvole za arheološke aktivnosti, prikupljanja novca ili nalaženja izvora financiranja (osim ako niste A. Evans pa da kupite arheološki lokalitet kao što je on Knosos, onda vam kapu skidam), do tima, prethodnog istraživanja i razno raznih zavrzlama.
Zaključak:
Bez obzira na sve mitove koji prate arheologiju pa i ovih mojih pet odabranih mitova arheologije, ona i dalje nastavlja napredovati i prerastati u izvanrednu struku koja je jedina u stanju da ispriča nevjerovatnu priču ljudske civilizacije još od doba Paleolita pa sve do danas. Arheologija nije bilo kakva nauka, ona je puno više, ona je prozor u Antički svijet, doba starih i Velikih civlizacija koje su ostavile traga duboko u Zemlji a koje samo arheolozi mogu interpretirati i razumjeti.
_____________________
Korisne poveznice:
1. Zavjetni kovčeg?
2. O Zavjetnom kovčegu?
3. Sudbina Zavjetnog kovčega?
_____________________
1. Šta je Sveti gral?
2. O Svetom gralu?
3. Sudbina Svetog grala?
____________________
1. Šta su Kristalne lobanje?
2. O Kristalnim lobanjama
3. Lokacija Kristalnih lobanja?
