Lubaantun
Video: Lubaantun i kristalne lubanje - AmarTufo-blog
Izvor: http://www.youtube.com/c/amartufo
Lubaantun je mali grad iz klasičnog Majanskog razdoblja smješten u gustoj kišovitoj prašumi u južnom Belizeu, nedaleko od rijeke Rio Grande. Njegove ruševine je prvi put otkrio Tomas Ban 1903. godine a istraživanjima se kasnije priključio i R. E. Mervin 1915. godine ispred Harvardskog muzeja Pebodi.
1926 - 1927. godine, Britanski muzej predvođen od strane T. A. Jojce je također započeo istraživanja koja su 1928. godine prekinuta u korist novootkrivenog grada Pusilha udaljenog svega 30 km jugozapadno. 1970. godine, istraživanja su obnovljena a ovaj put od strane Norman Hamonda koji je provodio istraživanja i iskopavanja Lubaantuna ispred univerziteta Cambridge i Harvard. Novija istraživanja su utvrdila kako je Lubaantun osnovan 700. godine te da je bio relativno kratko naseljen od 700. do 870. godine kada je i napušten. Smatra se također kako je grad bio glavni centar izvoza kakaa. U osnovi, Lubaantun se sastoji od centralnog akropolisa sagrađenog između dva izvora. Na jugu se širi veće predvorje okruženo sa dva terasasta uzvišenja u njegovu središtu. Na sjever se također prostire predvorje koje se spaja na nešto veću plazu. Govoreći u arhitektonskom smislu, Lubaantun svojom arhitekturom dosta posječa na grad Quiriqua.Kristalne lubanje
Slika 1: Frederick Mitchell Hedges
Izvor slike: http://goo.gl/erqzev
Priča o kristalnim lubanjama je ispričana u staroj Majanskoj legendi koja pominje postojanje 13 lubanja načinjenjih od kristala a kojima se pripisuje moć govora i pjevanja. Prema legendi, kristalne lubanje sadrže odgovor na neka od najvećih misterija života i univerzuma.
Slika 2: Kristalna lubanja koju je otkrila Ana u Belizeu
Izvor slike: https://en.wikipedia.org/wiki/F._A._Mitchell-Hedges
Legenda pominje kako će jednog dana, ukoliko se pronađe svih trinaest lubanja, one pomoći ljudskom rodu da odgonentne misterije svoga postanka, porijeka i na kraju svrhe postojanja. Do sada, nijedna kristalna lubanja pomenuta u legendi nije pronađena. Međutim, 1920. godine Britanski arheolog Frederick Mitchell Hedges i njegov tim su tijekom potrage za izgubljenim ostacima Atlantide otkrili ruševine Majanskog grada Lubaantun u Belizeu.
Slika 3: Frederick i Ana Mitchell Hedges
Upravo među njegovim ruševinama je Ana 1924. godine otkrila kristalnu lubanju za koju je Ana vjerovala da je jedna od čuvenih trinaest kristalnih lubanja. Ana je svoju lubanju nazvala i 'lubanjom propasti' zbog navodnih magičnih moći za koje je vjerovala da lubanja posjeduje. Lubanja je kasnije prošla mnoga naučna ispitivanja od H&P laboratorija do Britanskog muzeja koji je kasnije uvrdio da je lubanja zapravo lažirana te da je načinjena uz pomoć modernih alata kao što je kristalni disk. Anna je tvrdila da je lubanja nastojala generacijski više od stotinu godina s koljena na koljeno i da je zapravo stara preko 3000 godina. Naravno, kasnije je utvrđeno da ovo nije tako i da je Ana sve izmislila. Ana je umrla 2007. godine s uvjerenjem da njena lubanja doista stara preko 3000 godina te da je jedna od onih legendarnih 13 kristalnih lubanja koje će jednoga dana pomoći ljudskom roku. No, da li je ova legenda istina ili samo dobra priča, ostaje na vama da prosudite. Do čitanja !!!
Reference
[1] Naslovna strana: Lubaantun, Belize
[2] 1994, Robert J. Sharer
The Ancient Maya,
Stanford University Press, California, p 275
[3] The legend of the crystal skull
[4] The crystal skull - The Skeptic's Dictionary
